Kako je napomenuo, pored nekoliko karakterističnih simptoma političari koji „obole“ od ovog sindroma imaju sklonost da govore o sebi u trećem licu, pokazuju impulsivnost, egzaltaciju u javnom govoru, izraženi narcizam praćen osjećajem neograničene moći i slave…

„Opravdano vjerujemo da je “Hubris” bar djelimično „kriv“ jer Abazović, nije razumio da smo mu prije nekoliko mjeseci zaista iskreno ispružili ruku za dobrobit Crne Gore. Da svi zajedno u narednih godinu dana poguramo ovu našu jedinu državu na putu ubrzanog učlanjenja u EU, da joj damo zamajac, sredimo institucionalni haos, i stvorimo pretpostavke za fer i demokratske izbore na proljeće. Ne ulazimo u to da li je do „Hubrisa“ ili Abazovićevog karaktera, što je osjetio neograničenu moć i počeo da njome trguje, stavljajući se u službu tuđih a ne interesa naše države, ali posljedice takvog djelanja praćenog nepodnošljivim ponašanjem lišenog čak i elementarne građanske pristojnosti, natjeralo je i „njegove“ da ga se sve češće javno odriču“, istakao je Divanović.

Napominje da on ne može predvoditi navodno prozapadnu i proevropsku vlada, a istovremeno tajno potpisivati Temeljni ugovor i elektronski smjenjivati one koji uspješno brinu o nacionalnoj bezbjednosti.

"Ne može se pričati o štednji, a trošiti stotine hiljada eura na vožnju bicikla po Njujorku. Ne može se pričati o kvalitetu obrazovanja a kititi lažnim diplomama. Ne može se navodno boriti protiv organizovanog kriminala i korupcije tako što će se švercovati cigarete. Nije 20+50 i nikada ne može biti 100. Čak i danas kada je svima jasno da su ovo posljednji dani na vlasti nekada mladog i vispernog političara, on ne odustaje. Ne da mu „Hubris“. Štaviše tjera ga u one epizode poput jučerašnje sa fotografijom, koja je ispala predmet sprdnje po društvenim mrežama. Možda je do “Hubrisa” ali možda i do karaktera, ali jedno je izvjesno: Abazović je trajno prokockao svoju šansu. Nema nazad", poručio je Divanović.