Rad je odbranila na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore, a tokom doktorskih studija istraživanje je realizovala na Centralno-evropskom univerzitetu u Budimpešti i Univerzitetu Pompeu Fabra u Barseloni.

,,Žena nije potpuna ako nije majka“

Anketirala je 1.000 ispitanika/ca iz različitih djelova Crne Gore, koji svojom rodnom, edukativnom, ekonomskom i starosnom pozicijom odražavaju strukturu odraslog stanovništva, time čineći reprezentativni uzorak. Došla je do saznanja da 40 odsto građana/ki podržava različite pojavne oblike privatnog patrijarhata. Najčešće je riječ o naturalizaciji ženskog identiteta, odnosno o svođenju žene na reproduktivnu funkciju.

“Svaki drugi ispitanik vjeruje da je žena kao ličnost nepotpuna ukoliko se ,,ne ostvari kao majka“. Očekivala sam da ću statistički potvrditi rigidnost patrijarhalnih uvjerenja, ali me je iznenadila činjenica da patrijarhat može biti jako fleksibilan i fluidan u cilju sopstvenog ojačanja”, kaže za Pobjedu Davidović.

Ističe da u patrijarhalnom sistemu, abortus i ženino pravo da autonomno raspolaže svojim tijelom, nijesu prihvatljive opcije. Međutim, kada je riječ o ciljanom eliminisanju ženskih fetusa, patrijarhat postaje tolerantniji prema ideji abortusa, dodaje ona.

“Na taj način, svaki peti ispitanik koji vjeruje da abortus u potpunosti treba zabraniti, istovremeno podržava selektivni abortus, ukoliko u porodici nema muške djece”, rekla je Davidović.

Najveća privilegija – muško dijete

Njena anketa pokazala je da svaki četvrti ispitanik vjeruje da je za ženu najveća privilegija kada dobije muško dijete. Za 43 odsto građana/ki važno je da u porodici imaju muško dijete. Uprkos tome što svega 11 odsto ispitanika otvoreno podržava selektivni abortus, procenat podrške se duplira kada su ispitanici upitani da li odabir pola ipak treba dozvoliti porodicama u kojima nema muške djece, rezultat je istraživanja Davidović.

“Stoga, svaki peti ispitanik uvjeren je da selektivni abortus ipak treba dozvoliti porodicama u kojima nema muške djece”, rekla je ona.

Nije privatni, već javni problem

Upitana kako se može poboljšati stanje u društvu, na koji način mogu da se riješe problemi, Davidović odgovara da je potrebno da se razumije da privatni patrijarhat nije privatni, već javni problem. Neophodno je, prema njenim riječima, da različiti segmenti privatnog patrijarhata postanu neizostavan dio sistemskog odgovora na rodnu neravnopravnost.

“Mi još uvijek nemamo akcioni plan koji tretira pitanje selektivnog abortusa, iako se Crna Gora u kontinuitetu nalazi među vodećim državama svijeta u polnoj selekciji. Bez edukacije, takođe, nije moguće raditi na ovom problemu, a prijedlozi svakako uključuju promovisanje rodne ravnopravnosti od nivoa predškolskog obrazovanja, uvođenje postdiplomskih programa koji se bave studijama roda, kao i uvođenje obaveznih predmeta koji obrađuju rodnu problematiku u kurikulum institucija visokog obrazovanja, odnosno društvenih i medicinskih nauka”, navela je ona.

Kada je riječ o medijima, rodno-orijentisane teme, smatra ona, treba dominantnije obrađivati u analitičkim žanrovima. Kaže da je potrebno u medijskom diskursu izbjegavati benevolentni seksizam („ljepši pol“, „nježniji pol“), a i promovisati izvještavanje o rodnoj problematici ne samo među novinarkama, već i među novinarima.

“Takođe, jako je važno da razumijemo da medijski kontekst u Crnoj Gori karakteriše nedovoljna institucionalna zaštita novinara i novinarki, nezadovoljavajući finansijski uslovi i izostanak jedinstvenog mehanizma samoregulacije. Ovi sistemski nedostaci svakako predstavljaju prepreku kontinuiranom medijskom interesu za izvještavanje o rodnoj problematici”, rekla je Davidović.

Na disertaciji je radila od 2018. godine. Jedan dio podataka, koji se odnosi na patrijarhalna uvjerenja, prikupljen je metodom anketnog istraživanja na uzorku reprezentativnom za Crnu Goru. U drugom dijelu disertacije analizirala je medijski pristup rodnoj tematici u Crnoj Gori, sa posebnim osvrtom na selektivni abortus. Period uzorkovanja medijskog materijala ograničen je na sedam godina – od 2012. godine, kada je Populacioni fond Ujedinjenih nacija iskazao javnu zabrinutost povodom polne selekcije na rođenju u Crnoj Gori, do 2019. godine.

Analizirala je patrijarhat kroz privatnu i javnu sferu u Crnoj Gori, te je prikupila podatke 2021. godine.

U radu je analizirala i kontinuitet rodne (ne)ravnopravnosti u Crnoj Gori, gdje se posebno osvrnula na istorijsku poziciju žene, tradicionalističke obrasce u porodici, ali i na političku i ekonomsku subordinaciju žena kojoj svjedočimo danas. Poseban dio rada predstavlja i formalno-pravni okvir rodne ravnopravnosti, te osvrt na djelotvornost pozitivnog prava u kontekstu rodnih pitanja u Crnoj Gori.

Mediji pasivno izvještavali o selektivnom abortusu

Davidović objašnjava da se jedan dio medijskog istraživanja odnosio na analizu uloge mišljenja, emocija i metafora u medijskom diskursu i njihovog uticaja na auditorijum. Rezultati su pokazali da su mediji, izuzev rijetkih primjera, pasivno izvještavali o selektivnom abortusu, time pospješujući status quo, kaže ona.

“U prilog tome govori i podatak da je svaka peta medijska objava, u istraživačkom korpusu, bila samo posredno povezana sa selektivnim abortusom”,kaže ona.

Davidović navodi da auditorijum dominantno osuđuje selektivni abortus, dok je u svakom petom komentaru žena predstavljena kao glavni krivac.

“Inicijalni impuls za osudom selektivnog abortusa je logičan, ali i vrlo limitiran u svojoj sposobnosti da osvijetli složenu prirodu problema. Usmjeravanje krivice, u kombinaciji sa osudom, predstavlja vrlo pasivnu formu reakcije koja ojačava stigmatizaciju već stigmatizovanih žena koje su se podvrgle selektivnom abortusu. To zapravo pokazuje da sporadična medijska inicijativa i analitički pristup nijesu dovoljni da senzibilišu medijsku publiku i uvećaju njihov kapacitet za razumijevanjem umjesto za osudom”, ističe Davidović.

Izvor: Pobjeda