“Primam 76 eura materijalnog i to je sve što primam od države”, kaže ova Baranka za TVCG.

Osim toplog ručka, Žene Bara socijalno ugroženima pružaju mnogo više.

“Dobijamo hranu, voće, povrće, sve što god imaju oni nama daju i pored toga dobijamo odjecu i obuću, faktički do namještaja, što se kaže, sve što treba oni imaju…”, kaže ona.

Koliko je siromašnih u Crnoj Gori tačno se ne zna. Ali, Žene Bara znaju da osim Radmile, nahrane još 249 gladnih. Za još 150 porodica, mjesečno ova kuhinja obezbijedi pakete namirnica. I one se same suočavaju sa problemima.

“Znate koliko je jedan obrok, ako je jedan obrok euro, koliko je to dnevno, a ne može jedan euro obrok da bude, ispod dva i po eura ne može da nam izađe. Jer obroci su obilni, da bi im i za kasnije ostalo da pojedu nešto”, kaže za Javni servis Lenka Budimić, jedna od humanih žena.

Kad se Narodnoj kuhinji upali crvena lampica i dođu na rezervu, jave se oni koji su spremni da pomognu. I sa puno problema, da zatvore ova vrata Žene Bara neće, jer se boje da će broj njihovih korisnika porasti.

“Biće ih mnogo više, nažalost, to je ružno reći i izjaviti, ali takva nam je realnost”, ocjenjuje Budimić.

Nečije malo nekome je mnogo. A, da bi i to malo dali, potrebno je veliko srce i osjećaj davanja, jer su neke vrijednosti važnije od novca.

“Ja se ponosim s tim što sam siromašna, bolje da sam siromašna i ponosna, nego nepoštena…” , zaključuje Radmila sa početka priče.

Izvor: RTCG