Problemi i izazovi koji potiču iz porodice i iz svakodnevnog života često su izvor osjećaja samoće, beznađa i straha kod osoba koje u jakom osjećaju duševne boli ne vide realan izlaz iz te situacije i odlučuju se na tragičan potez. U društvu je često teško prepoznati osobe koje prolaze kroz jaku unutrašnju borbu, ali ipak postoje signali koji mogu da nas upozore da je nekome potrebna pomoć.

Lepa Žunjić iz Udruženja "Roditelji" u razgovoru za "Dan" kazala je da se ne može reći šta tačno utiče na odluku mladog čovjeka da sebi prekrati život, ali učestalost te pojave je alarm da mi kao društvo moramo hitno mijenjati stvari i uraditi mnogo više kako bismo zaštitili djecu, posebno u dijelu mentalnog zdravlja.

"Suicid je nešto o čemu se nerado priča, ali je jako bitno osluškivati djecu i pratiti promjene u njihovom ponašanju. Probleme djece nikada ne treba tretirati kao beznačajne. Potrebno je što više raditi na podizanju svijesti kod djece, a to se može uraditi kroz radionice u obrazovnim institucijama, otvaranjem psiholoških službi, razgovorom između roditelja i nastavnika", rekla je Žunjić.

Ona ističe da uzroci suicida mogu biti depresija, nasilje, psihoaktivne supstance ili određena mentalna stanja kod djece. Objašnjava da nemaju tačnu statistiku, ali da se na osnovu brojki koje imaju može zaključiti da danas imamo više samoubistava djece nego što je to bilo ranije. Ukazuje da u sistemu skoro i nemamo institucije koje se bave zaštitom mentalnog zdravlja djece, "a i to što imamo je veoma malo".

Žunjić naglašava da je potrebno napraviti i preduzeti još puno koraka kako bi se zaštilo mentalno zdravlje djece.

"Psiholog Radmila Đurišić Stupar ističe da je potrebno prepoznati tugu i melanholiju koja boji dan djeteta.– Ako se pažnja usmjeri ka sprečavanju suicida, to znači voditi tešku bitku, koja se najvjerovatnije i nažalost neće dobiti.Potrebno je od najranijeg uzrasta graditi i uvijek držati prohodnim put slobodnog izražavanje emocija. Potrebno je od najranijeg uzrasta, a naročito u adolescenskom periodu, uvjeravati dijete na razne načine, a najbolje ličnim primjerom, da, iako je život često veoma težak i nosi dosta prepreka, rješenje uvijek postoji, samo ga mi nekada od muke i bola u duši ne vidimo", kaže sagovornica "Dana".

Naglašava da adolescentsko doba često sa sobom donosi osjećaj preplavljujuće tuge koji može dostignuti nivo ozbiljnog depresivnog stanja.

"Kao što svaki organ iz raznih razloga može da oboli, tako može i duša", ističe Đurišić Stupar.

Objašnjava da svaka negativna pojava u društvu može uticati na povećanje osjećaja beznađa i nemogućnosti rješavanja problema koji muče mladog čovjeka.

"Besparica, nedostatak jasnih moralnih normi, odnosno urušavanje moralnih vrijednosti, život u imaginarnom svijetu koji promovišu društvene mreže, djeluju sinhrono na našu djecu svaki dan i mogu uticati na promjenu svijesti kod adolescenta tako da se odluči za korak kojim će bol u duši utihnuti", ukazuje Đurišić Stupar.

Ističe da moramo pomoći svi, svako na svoj način, kako najbolje umije i zna.

"Do svakog djeteta treba da stigne poruka da rješenje uvijek postoji i da nikada ne treba da prestanu da traže ruke koje će ih toplije grliti, oči koje će ih bolje razumjeti, ljude koji će svojim znanjem bolje znati da postave pitanje da bi našli odgovor jer često problem nije do odgovora koji nemaju, već je problem u pitanju; često ne znaju kako da pitaju, ne znaju kako da svoju muku objasne i onda voda koja teče i odlazi ponudi rješenje u nestajanju", objašnjava Đurišić Stupar.

Potreban efikasan socijalni servis

Stupar Đurišić ističe da država nije stala u rješavanju ovog problema i kao primjer navela Kuću zdravlja, besplatni socijalni servis za građane kojima je potrebna psiho-socijalna podrška.

Naglasila je i da psiholozi često ne mogu da budu dostupni djeci jer su zaduženi za ostale organizacione aktivnosti i da je to važno promijeniti.