Život bez vida nije jedini problem dvadesetogodišnjeg Ranka Magovčevića s Cetinja. S majkom živi u prostorijama kojima nema popravke. Dijele sobičak bez struje i ogrijeva, a preživljavaju od 150 eura pomoći.
"S obzirom da ne vidim, baš teško, ali može, trudim se uvijek da pomognem majki šta joj god treba, ali baš se ovdje teško snalazimo", kaže Ranko.
"On je oca izgubio ima 10 godina, tako da smo ja i on potpuno ostali sami. Kod mog oca smo ovdje već će skoro 10 godina. Jako je neuslovno nema za život", kaže njegova majka Nataša Magovčević.
Poneku muku podijele i s komšijama, s kojima su im zajednički hodnik i toalet. A kada krenu da liju cetinjske kiše, onda dijele i krov koji prokišnjava.
"Stavljam kante da ne kaplje na mog oca, dijete, na mene. Četiri porodice dijele wc, jer kupatilo nema. Grijem vodu za dijete da bih ga kupala", priča Nataša.
"Loša situacija, ali što se tiče njihovog stambenog stanja, vidjeli ste i sami kakvo je to. Samo da im se nešto dadne", poručuje komšija Dragiša Mrdak.
Da je pomoć Magovčevićima neophodna, ne ukazuju samo njihovi prvi susjedi, već i Udruženje Razvitak.
"Molim sve ljude dobre volje da pomognemo. Ona je došla na ivicu i primijetili smo u Udruženju da se nešto dešava s njom i ja sam je pozvala da je pitam kako je zašto se tako ponaša. Ona mi je u jecaju rekla da ima velike probleme", priča Marina Božović, predsjednica Udruženje roditelja i djece s teškoćama u razvoju Razvitak.
A za velike probleme niko do sada nije imamo sluha, tvrde Magovčevići. Zato, Rankova je najveća želja da živi život dostojan čovjeka.
"Da imam lijepu sobu garsonjeru gdje je pristupačno", poručuje Ranko.
Komentari