Podsjetio je da je Skupština Crne Gore 1. novembra ove godine glasovima 41 poslanika, usvojila Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku Crne Gore.

"Reakcije koje su uslijedile od strane i domaće i inostrane političke, stručne i naučne javnosti ukazivale su da je riječ o neustavnoj zakonodavnoj inicijativi. Preciznije, taj zakon je najčešće kvalifikovan kao politička namjera da se njime, kao pravnim aktom nižeg reda, mijenja Ustav Crne Gore.U potpunosti dijelim takvo stanovište. Uostalom, takav zaključak se jasno nameće i iz većine izjava predstavnika partija koje čine parlamentarnu većinu i koji su autori ovog akta", kazao je Đukanović na press konferenciju povodom ponovnog izglasavanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Predsjedniku Crne Gore.

Vođen time, koristeći se odredbom člana 94 stav 1 Ustava Crne Gore vratio se Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku Skupštini na ponovno odlučivanje.

"Nakon toga, obratio sam se 9. novembra Venecijanskoj komisiji s molbom za davanje mišljenja, imajući u vidu činjenicu da je nesposobnošću Parlamenta da u dužem vremenskom periodu bira sudije Ustavnog suda, ovaj državni organ ostao bez kvoruma i izgubio funkcionalnost.

Venecijanska komisija je 9. decembra dala svoj jasan stav i preporučila, citiram: „da se ne usvoje izmjene i dopune o kojima je riječ kroz obični zakon i da stoga ne usvoji Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku dok Ustavni sud ne bude u potpunosti operativan, i ne bude mu se moglo tražiti da ocijeni ustavnost nakon usvajanja. Venecijanska komisija poziva na odgovornost državne institucije, svakog pojedinačno poslanika i sve političke partije da konstruktivno učestvuju u rješavanju sadašnje blokade, i da postižu konstruktivne kompromise potrebne da se donesu vitalne odluke koje su sada potrebne, uključujući naročito izbor sudija Ustavnog suda“, završen citat", naveo je Đukanović.

U mišljenju Venecijanske komisije između ostalog, podsjetio je, stoji da bi Zakon „izazvao probleme ustavnosti, jer pošto je riječ o običnom zakonu, njime bi se mijenjao Ustav s manjom većinom nego što je to propisano za izmjene i dopune Ustava (tj. u slučaju Crne Gore sa 41 umjesto sa 54 glasa, koliko je previđeno članom 156 stav 3 Ustava Crne Gore). Princip nadmoći Ustava zaista, napominje, obavezuje da se ustavi mogu mijenjati i dopunjavati samo kroz procedure i sa većinama koji su propisani u samom Ustavu.

Istog dana, dodao je, portparolka Evropske komisije je saopštila da „EU uzima u obzir zabrinutost koju je izrazila Venecijanska komisija povodom predloženih izmjena i dopuna Zakona o Predsjedniku i poziva političke lidere Crne Gore da u potpunosti slijede preporuke Venecijanske komisije“. Dodala je da je to ključno za promovisanje stabilnosti i pravilnog funkcionisanja demokratskih institucija u Crnoj Gori.

Uprkos svemu, Skupština Crne Gore je voljom većine od 41 poslanika ponovo izglasala Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku Crne Gore 12. decembra, i dan kasnije dostavila na potpis.

"Svjestan sam da u uslovima visoko podignutih političkih tenzija povodom destrukcije Skupštine prema Ustavu, time i Državi, i ignorisanja preporuka autoritativnih evropskih institucija, postoje različita očekivanja javnosti Crne Gore kako da se odredim prema ponovo izglasanom Zakonu. Znam da imaju utemeljenje i težinu i mišljenja da se iz neprava ne može stvarati pravo.Ja izuzetno poštujem i snažno podržavam stavove i emocije građana koji se izražavaju i kroz proteste protiv rušenja ustavno-pravnog poretka, a time i rušenja države. Pa ipak, donio sam odluku da potpišem Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Predsjedniku Crne Gore na osnovu člana 95 tačka 3, a u vezi člana 94 stav 2. Suočen sa izborom da li da na neodgovornost kršenja Ustava od strane parlamentarne većine odgovorim i sam nepoštovanjem svoje precizno utvrđene ustavne obaveze, opredjeljujem se da i ovog puta bespogovorno poštujem Ustav Crne Gore. To je moj odnos prema državi na čijem sam čelu. Ne želim da se pridružim onima koji sa bilo kojim obrazloženjem ruše Ustav i rade protiv države. Nema, i ne može biti alibija za antiustavno i antidržavno djelovanje. Nikome, posebno Predsjedniku države. Odgovornost za primjenu ovog neustavnog Zakona, snosiće oni koji su ga i usvojili. Ja nemam namjeru u tome da učestvujem", poručio je Đukanović.