Naučnici smatraju da su lančano povezana izumiranja neizbježna i predviđaju da će ekosistemi doživjeti prosječan gubitak bioraznolikosti između šest i 10 posto do 2050, zavisno od različitih scenarija emisija ugljenika, po istraživanju čiji su rezultati objavljeni u petak u časopisu Science Advances.

Do 2100. gubitak životinja i biljaka mogao bi porasti na čak 27 posto, upozoravaju naučnici koji su u istraživanju koristili virtuelne Zemlje da bi mapirali hiljade lanaca ishrane.

Naučnici su objavili da njihovi modeli sugerišu da će se najveće promjene dogoditi prije sredine vijeka, predviđajući da bi “najteže razdoblje za prirodne zajednice moglo biti neminovno i da će idućih nekoliko desetina godina biti odlučujuće za budućnost globalne bioraznolikosti“.

S obzirom na to da je život na Zemlji ugrožen zbog uništavanja prirode ljudskim djelovanjem, prekomernog iskorišćavanja prirodnih resursa i zagađenja, naučnici su upozorili da milionu vrsta prijeti izumiranje, što po mnogima nagoveštava šesto masovno izumiranje na planeti.

Vjeruje se da će klimatske projmene dramatično ubrzati te gubitke zbog ekstremnih vremenskih prilika, promjena u ponašanju i staništima.

Ali, autori novog istraživanja rekli su da prethodni modeli nisu uključili procene za povezana izumiranja međuzavisnih vrsta zbog “efekta kaskade“.

Naučnici u Australiji i Evropi izradili su stotine virtuelnih Zemlji sa po više od 33.000 vrsta kičmenjaka u hiljadama lanaca ishrane širom planete, “ogromnu mrežu ‘ko jede koga'“, rekao je jedan od autora istraživanja Kori Bredšo, profesor na Univerzitetu Flinders.

“Sistemi za održavanje u životu“

Virtuelni svetovi omogućili su naučnicima da prate kako se vrste kreću i prilagođavaju novim uslovima u okolini i implikacije za izumiranja pojedinih vrsta.

Utvrdili su da će klimatske promjene biti odgovorne za najveći postotak izumiranja.

“Ako pogledate kroz prozor za 87 godina, u prosjeku ćete vidjeti gotovo 30 posto manje životinjskih vrsta nego danas ako sve bude po starom“, rekao je Bredšo za AFP.

Istraživanje je utvrdilo da najveća prijetnja postoji na mestima s najvećom bioraznolikošću – 36 visoko ranjivih područja s najviše jedinstvenih vrsta.

“To je zato jer erozija lanaca ishrane bogatih vrstama čini biološke zajednice osjetljivima za buduće šokove“, rekao je Bredšo, dodajući da je “riječ o tome da bogati gube svoje bogatstvo najbrže“.

Istraživanje je objavljeno u trenutku kada UN samit u Montrealu pokušava da zaključi istorijski “mirovni sporazum sa prirodom“ i stane na kraj nekontrolisanom uništavanju prirode.

Globalni napori da se ograniči globalno zagrijevanje često bacaju u drugi plan napore da se zaustavi uništavanje prirode, ali stručnjaci sve više upozoravaju da su dvije krize neodvojivo povezane.

“Gubitak bioraznolikosti zbog klimatskih promjena na puno je načina daleko ozbiljniji od onoga što će klimatske promjene učiniti ljudskim društvima jer je bioraznolikost osnov sistema za održavanje života na Zemlji koji čini naše živote mogućima“, rekao je Bredšo, ističući da su zbog toga hitno potrebne politike za veliko i brzo smanjenje emisija štetnih gasova.