Opisujući trenutno stanje u Crnoj Gori na kraju 2022. godine Radulović kaže da bi se sve moglo simbolično svesti na naslov knjige Milovana Đilasa “Besudna zemlja”.

"Krajem jula Crna Gora je imala izuzetnu priliku da kroz realizaciju “koncepta 49” vidno unaprijedi svoju evropsku perspektivu i uspostavi institucionalnu i funkcionalnu demokratiju. Samo šest mjeseci kasnije zvanična Podgorica je ušla u sve otvoreniju konfrontaciju sa Briselom i Vašingtonom. Pritom “serijom” neustavnih postupanja od države sa “hibridnom demokratijom” došlo se do države sa razorenim institucijama".

Govoreći  narednom periodu smatra da za sada ne postoje naznake da će se promijeniti obrazac dosadašnjeg ponašanja.

"Pritom pavilo je da ponavljanje istog obrasca uvijek donosi istovjetan rezultat. Politički centri moći umjesto jasnih i ustavnih postupanja opredjelili su se za čitavu seriju neustavnih rješenja i “lex specijalisa” i pored upozorenja međunarodne zajednice da to ozbiljno udaljava državu od njene evropske perspektive. “Politikom mimo svijeta” ne može se država uvesti u prosvijećeni svijet evropskih naroda. To umnogome posjeća na političku logiku iz 1992. godine kada je na upozorenje “zapada” da se srlja u politički i ekonomski ambis odgovoreno vođenjem “miloševićevske” politike iz “glave cijelog naroda”", kazao je Radulović CDMu.

Ova godina je, konstatuje sa žaljenjem, potvrdila da smo “izgradili državu ali ne i društvo”.

"Forma nije dobila sadržaj i zato su taj “prazan” prostor iskoristili kleronacionalisti, populisti, ljudi sa manjkom kompetencija i viškom ambicije. U tom i takvom ambijentu odgovornost akademske zajednice i građanskih aktivista se posebno pojačava. Nažalost, dio nevladinih aktivista sada su vladini službenici, dio se povukao usljed osjećaja nemoći i tek su rijetki opstali i čuvaju “iskru” otpora primitivizmu, političkoj bahatosti i doživljavanju države kao “plijena i zabrana”, a ne kao “res publice”".

Činjenica da više od 30 odsto mlađe populacije želi da napusti zemlju, a još 30 odsto ne vidi perspektivu u sopstvenoj državi dovoljno sama za sebe govori kuda sve to vodi, ocijenio je.

Smatra da ostojeće političke “elite” teško da mogu biti dio rješenja.

"Upravo zato postoji tako snažan otpor održavanju prijevremenih parlamentarnih izbora, koji bi omogućili da se sistem “restartuje” i da se institucije vrate u svoj redovan i ustavan režim funkcionisanja. Jasno je da nije moguć povratak na stanje prije avgusta 2020. godine. Ali, opstajanje na postojećem modelu koje ne teži dijalogu i postizanju konsenzusa opasno prijeti da se dodatno razgradi i preostali nivo kohezije društva. Pritom sve zastupljenija politika “izolacionizma” sa pozivanjem na tzv. “odbranu suvereniteta” mogla bi dovesti od posljedica poput onih iz devedesetih.

Tada su nas usljed pogrešnog izbora civilizacijskog kruga i odluka koje su kreirane u Beogradu, a ne u Podgorici “pretekle” države iz Istočne Evrope. Sada postoji opasnost da to isto urade države regiona, čime bi Crna Gora simbolično umjesto Švajcarske na Zapadnom Balkanu i lidera EU integracija postala neka verzija “balkanske” Bjelorusije.

Dakle, razvoj događaja zavisi od budućih odluka političara, među kojima je nažalost deficit državnika. Stoga, usljed činjenice Crna Gora danas nema svog Havela ili Valensu koji bi objedinili naciju i usmjerili je u pravom smjeru teško je, osim dobrih želja dati neku izvjesnu i pozitivnu perspektivu", zaključuje Radulović.