Nova studija pokušala je da odgovori upravo na to pitanje. Pričvrstili su uređaje za mjerenje aktivnosti na 4.500 ispitanika u Velikoj Britaniji i mjerili njihove aktivnosti sedam dana.

Istraživači su zatim ispitali kako je ponašanje ispitanika uticalo na njihovo kratkoročno pamćenje i vještine procesuiranja i rješavanja problema, piše CNN, prenosi N1 Zagreb.

Dobre vijesti su da oni koji čak i “malo vremena provedu u intenzivnijim fizičkim aktivnostima – čak i manje od 10 minuta – umjesto da konstantno sjede, spavaju ili se kreću polako, imaju bolje rezultate na testovima kognicije“, kaže autor studije Džov Mičel sa Institutu za sport, vježbanje i zdravlje na “University College London“.

Umjerena telesna aktivnost definiše se kao brzo hodanje, vožnja bicikla ili trčanje stepenicama. Intenzivnija fizička aktivnost, kao što je ples, trčanje, plivanje ili vožnja bicikla uzbrdo, poboljšaće vam rad srca i disanje.

Studija je objavljena ove nedelje, a otkriveno je da je desetak minuta umjerene do intenzivnije aktivnosti dnevno dovoljno za poboljšanje radnog pamćenja. Najveći uticaj ima na izvršne procese kao što su planiranje i organizacija.

Kognitivna poboljšanja bila su skromna, ali benefiti su postali očigledniji s vremenom i porastom intenziteta aktivnosti, objašnjava Mičel.

“Budući da ne nadgledamo kogniciju ispitanika tokom dužeg vremenskog perioda, može biti da ti učesnici jednostavno imaju veće kognitivne sposobnosti od prosjeka“, rekao je on i dodao da je “moguće da čak i minimalne promjene u našim svakodnevnim navikama mogu da donesu dugoročne benefite za naše kognitivne sposobnosti“.

Stiven Malin, profesor na odseku za kineziologiju i zdravlje na “Rutgers University“ u Nju Džersiju, kaže da studija pruža nove uvide u odnos fizičke aktivnosti i stanja mirovanja kao što je san.

“Često se ne istražuje povezanost fizičkih aktivnosti i sna“, kaže  Malin.

I dok je studija imala svoja ograničenja kao na primjer nedostatak saznanja o zdravlju učesnika, rezultati pokazuju da je “akumulacija svakodnevnih aktivnosti jednako važna, ako ne i važnija od ciljanog vježbanja“, dodaje on.

Pad kognitivnih sposobnosti

Studija je donijela i loše vesti: više vremena provedeno spavajući, sjedeći ili u blagoj aktivnosti povezuje se s negativnim posljedicama na mozak. Studija je otkrila da se kognitivne sposobnosti smanjuju za jedan do dva odsto ako se vrijeme koje biste proveli u umjerenoj ili intezovnijoj aktivnosti zameni sjedenjem ili spavanjem.

“U većini slučajeva vidjeli smo da loše posljedice ostavlja sedam do 10 minuta manje umjerene ili intezivnije fizičke aktivnosti nego inače”, kaže Mičel.

On upozorava da se zaključci studije o snu ne smiju shvatati doslovno. Dobar san ključan je za optimalno funkcionisanje mozga.

“Dokazi o važnosti sna za kognitivne sposobnosti veoma su jaki“, kaže Mičel.

Ali on kaže da ipak, postoje dvije iznimke.

“Prvo, previše sna može da bude povezano sa lošim kognitivnim sposobnostima. Drugo, kvalitet sna može da bude mnogo važniji od trajanja. Naši uređaji mogu da pokažu koliko je neko dugo spavao, ali nam ne mogu reći koliko je bio kvalitetan  san“.

Potrebno je sprovesti dodatne studije kako bi se ovi zaključci potvrdili, ali i kako bi se bolje shvatila važnost svake vrste aktivnosti.

Ipak, studija naglašava da “čak i minimalne razlike u ponašanju – manje od deset minuta intenzivnije fizičke aktivnosti – mogu da donesu značajna poboljšanja našeg kognitivnog zdravlja”, zaključuje Mičel.