Temeljem tih opažanja naučnici su izračunali kako užareno vruća unutrašnje jezgra, sa temperaturama koje prelaze 5.000 Celzijusovih stepeni, čini samo jedan posto ukupnog volumena Zemlje.

Ali, prije nekoliko godina otkriveni su dokazi u prilog teoriji kako Zemljina unutrašnja jezgra zapravo ima dva različita sloja. Za to su upotrijebili algoritam koji je pretražio i spajao hiljade modela unutrašnje jezgre sa posmatranim podacima o tome koliko dugo seizmičkim talasi treba da putuju kroz Zemlju, koje je tokom mnogih stotina godina prikupio Međunarodni seizmološki centar.

Tim je pregledao pojedine modele anizotropije unutrašnje jezgre. Neki modeli sugerišu da materijal unutrašnje jezgre kanalizira seizmičke talase brže paralelno sa ekvatorom, drugi pokazuju da mješavina materijala omogućuje brže valove koji su paralelniji sa rotacijskom osi Zemlje, prenosi Avaz.

VARIJACIJE U JEZGRI

Sporan je tačan nivo razlike pod određenim uglovima Istraživanje nije pokazalo puno varijacija sa dubinom u unutrašnjosti jezgra, ali je otkrila da postoji promjena u sporom smjeru do ugla od 54 stepena, sa bržim smjerom talasa koji idu paralelno s osom. 

To ukazuje na mogućnost dva odvojena događaja hlađenja u historiji Zemlje, piše Science Alert.