"Učeni smo od malena da mnoge stvari stavljamo pod tepih, da se ne suočavamo sa njima, da ih ne rješavamo, čak i da ne razmišljamo, pa taj stereotip prenosimo i na brak. Kažemo sebi i od goreg ima gore, pa nije ovo najstrašnije, pa biće bolje sjutra, pa se prisjetimo nekih lijepih trenutaka, dana, događaja i kažemo pa i nije to tako strašno. Pa se pod tepih gura još malo, još malo, još malo...pa, odjedanput, tepih se prilično podigne", kaže Jovanović.

A, ispod tepiha može biti svega, od varanja do neslaganja oko podjele svakodnevnih obaveza, ističe psihološkinja Adriana Pejaković na osnovu bogatog iskustva u partnerskoj terapiji.

"Prije svega, u partnerskom odnosu može da se desi problem preljube, odnosno, da jedan partner vara drugog i onda onaj koji je prevaren počinje da se osjeća tužno, izdano, prevareno i td., dok onaj partner koji je varao pičinje da osjećgrižu savjesti, kajanje i td. 00:50 I to prosto predstavlja jednu polaznu tačku u psihoterapijskim odnosu na kojoj ljudi mogu da rade i oni tu prosto vide da li oni mogu da nastave svoj odnos, ili je možda bolje da krenu različitim putevima", navodi Pejaković.

Čest razlog konflikata je i raspodjela novca, odnosno, prioriteti kada je o trošenju riječ.

Najgore je kad neslaganjima i svađama svjedoče djeca koja su, tvrdi Jovanović, ogledalo porodice.

"Djeca nose sve one patnje, sve one neizgovorene riječi, sve one teške momente iz porodice. Dovoljno je da im roditelji ćute, ne moraju da se svađaju, osjećaju tu negativnu energiju u vazduhu, osjećaju tu napetost, tu uvjek dostupnu i uvjrk moguću konfliktnu situaciju i to donose u školu. Ja kažem roditeljima da ne moraju da mi kažu kakva je situacija kući jer to vidim po njihovoj djeci. Oni mi kažu prvo 'pa, je li popustio u učenju i ponašanju?' Ja kažem 'nije' , ali jeste u nečem mnogo bitnom. Bračnim konfliktima u velikom doprinosi i miješanje primarne porodice u partnerske odnose, od savjeta za podizanja djece do određivanja prioriteta u drugim sferama života", dodaje Jovanović.

Izvor: RTCG