Princip je jednostavan – što zelenije, to bolje, a neki od izvanrednih izvora hlorofila su alga spirulina, blitva, kelj, kopriva, brokoli, zelene masline, spanać, bok-čoj, potočarka, endivija, kupus, kivi, zelena salata, no on se obilato krije i u klicama djeteline, ječmu, avokadu, celeru i luku. Ne treba zaboraviti da će se hlorofil uglavnom najbolje iskoristiti ukoliko jedemo sirove plodove, dakle, jedan od znakova da se hlorofil znatno „izgubio“ može biti maslinasto-zelena boja umjesto prvobitne svijetle boje povrća koje ste pripremali. I još nešto: izmiksovani hlorofilski napitak treba popiti čim ste ga pripremili, jer povrće odmah počinje da oksidira – rekla je Nevenka Nikolić, reiki majstor-učitelj.

Nakon predavanja pripremani su svježi zeleni sokovi koje su posjetioci odmah probali kao zdrava jela kao što je humus sa susamom, prerađeni maslas ili gi koji je na istoku poznat kao zlatno maslo, a na kraju su se gosti zasladili sa zdravim kolačićima od heljde.

Recept za čitaoce

Humus

Potrebno je: 200 gr suvih leblebija, srednji luk, lovorov list, so, biber, tri čena bijelog luka, dva limuna, 50 gr tahini paste, kašika maslinovog ulja

Priprema: Potopiti leblebije u litar vode i odložiti u frižideru preko noći. Sjutradan procijediti, pa kuvati u dosta posoljene vode sa lukom i lovorovim listom, na srednjoj teperaturi oko 45 minuta, il’ dok mahuna ne omekša. Procijediti, otkloniti luk, lovorov list i sačuvati oko 150 ml tečnosti u kojoj se leblebija kuvala. Na kraju bi trebalo dobiti oko 600 gr kuvane leblebije. Bijeli luk sitno nasjeckati, a limun iscijediti. U blenderu sjediniti leblebiju, 100 ml sačuvane tečnosti, sok od limuna, bijeli luk, tahini, maslinovo ulje, malo soli i biber, pa izmutiti do dobijemo glatki umak. Po potrebi dodati ostatak tečnosti u slučaju da je umak previše gust. Okusiti, posoliti po potrebi. Umak posuti s’ malo ljute papričice, preliti maslinovim uljem i služiti uz toplu lepinju.

(Izvor:Pobjeda)