Prema medicinskoj literaturi Daunov sindrom ili mongolizam predstavlja kongenitalni poremećaj i kod ljudi postoji 47 hromozoma umjesto 46 koliko ih ima ostalo stanovništvo.

U 95 – 97 odsto slučajeva Daunov sindrom nije nasledna bolest i javlja se u svim rasama i u svim ekonomskim grupacijama.

  O položaju i pravima osoba sa Daunovim sindromom treba pričati češće, a ne samo na njihov međunarodni dan. OSI su jedna od kategorija stanovništva za koje se ne može reći da imaju jednaka prava u praksi i to u različitim oblastima. Ne konstatujemo samo to mi iz organizacija OSI i mediji, već i međunarodne organizacije kao što su UN, EU, Stejt department i druge. Crna Gora treba konačno da nakon 14 godina od ratifikacije Konvencije o pravima OSI uradi adekvatne statistike o broju i strukturi OSI, troškovima života, kako bi mogla kreirati adekvatne politike. Međutim, državi Crnoj Gori očigledno nije u interesu da ima adekvatne statistike – ocjenjuje Vujačić.

Ističe da se za osobe sa Daunovim sindromom mora uraditi mnogo više u oblasti zdravstva, obrazovanja, ali i zapošljavanja, jer nije poznato da i jedna osoba sa tim stanjem je zaposlena na otvorenom tržištu rada.

  Institucionalizacija osoba sa Daunovim sindromom ne smije biti jedina opcija koja se nudi ovim osobama, iako su te usluge nekada potrebne, one ne smiju biti praksa. Dodatno, više puta smo isticali da OSI ni pravo za život nije garantovano. Imamo zakon koji omogućava da se trudnoća može prekinuti i do 32 sedmice trudnoće, ako se pretpostavi da se može roditi dijete sa teškim duševnim i tjelesnim nedostatkom, izjavila je Vujačić, ističući da pretpostavka da ako se rodi, OSI neće imati kvalitetan život onda država treba to da koriguje i omogući adekvatne uslove za život.

Profesor doktor Olivera Miljanović ranije je ukazala da se dijagnostika hromozomskih bolesti u Crnoj Gori sprovodi od 2000. godine u Centru za medicinsku genetiku (CMGI) Kliničkog centra.

 U kategoriji živorođenih novorođenčadi broj oboljelih od hromozomskih aberacija (HA) u direktnoj je zavisnosti od broja prenatalno otkrivenih HA, odnosno u obrnutoj je proporciji sa prenatalno otkrivenim HA. Što je veći broj prenatalno otkrivenih HA i konsekutivno prekinutih trudnoća, to je broj oboljelih od HA manji među živorođenim. U Crnoj Gori je nakon uvođenja dijagnostike HA omogućen monitoring pojave ovih bolesti u Crnoj Gori – navela je ona.

Podstiče se prekid trudnoća

Vujačić ističe da je zabrinjavajuće da su se državne institucije hvalile kako je prekinut određeni broj trudnoća jer se otkrilo da dijete može imati duševne ili tjelesne smetnje.

 Pitam se kako neko može da utvrdi da neko može imati nekvalitetan život, prije nego taj život i udahne. Država je odgovorna da nam obezbijedi adekvatne uslove za život. Ipak, institucije odbijaju da promijene diskriminatoran zakon, a u praksi imamo i to da se trudnice podstiču da prekinu trudnoću ukoliko se otkrije da će se roditi OSI – zaključuje ona.