Đukanović je naveo da nije bilo već duže vremena ovakve neizvjesnosti, kakva trenutno vlada po pitanju ishoda predsjedničkih izbora u Crnoj Gori. Kako je dodao, ovo su izbori na kojima se, pored izbora predsjednika, očekuje potvrda istrajnosti Crne Gore da nastavi putem ka evropskom sistemu vrijednosti, članstvu u Evropskoj uniji.

“Naravno, kada kažem da se iščekuje to znači da postoji i alternativa tome. Prema tome, to doprinosi neizvjesnosti tokom ovih četrnaest dana između prvog i drugog izbornog kruga. Što se mene tiče, rekao bih: savršeno sam miran. Već sam navikao na predizborne kampanje, na neizvesnosti koje izbori sa sobom donose. Fokusiran na ostvarivanje svog cilja i optimista, sa vjerom da ću 2. aprila pobijediti”, rekao je on.

Govoreći o svom protivkandidatu, Jakovu Milatoviću koga je kandidovao Pokret “Evropa sad”, Đukanović je rekao da je on dio parlamentrane većine i vlade koja je upravo izgubila povjerenje u parlamentu i koju je nazvao “klero-nacionalistička”. Zamoljen da objasni stvoju tvrdnju s obzirom na to da Milatović nije bio prvi izbor pokreta koji ga je kandidovao Đukanović je naveo, kako tvrdi, “neupitne činjenice”.

“Prvo gospodin Milatović, kao i gospodin Spajić, čija je rezerva gospodin Milatović na ovim predsjedničkim izborima, su neupitan dio parlamentarne većine uspostavljene 30. avgusta 2020. godine, kojoj smo upoznali pravo lice. Dakle, kao klero-nacionalistička parlamentarna većina koja je svoje vlade formirala u vjerskim objektima i koja je, rekao bih, mnogo više odgovornosti pokušavala da pokaže prema vjerskoj zajednici nego prema državi i građanima koji su joj dali povjerenje”, rekao je Đukanović.

“Nećemo valjda pretpostaviti da je vojvoda Šešelj podržao građanskog i proevropskog kandidata”
On tvrdi da je Milatović “dio te politike” i dio vlade koja je pokazala “izrazitu neodgovornost u promociji jednog populističkog pristupa u Crnoj Gori stvaranjem iluzija kod ljudi da je moguće dijeliti uvećane zarade uz uzimanje inostranih kredita bez održive osnove u rastu društvenog proizvoda zemlje”.

“Time je ta politika je dopunila svoju legitimaciju kao legitimaciju jedne nacionalističke retrogradne politike i istovremeno populističke neodgovorne politike, zbog čega ne mislim da je gospodin Milatović kao eksponent te politike najbolji izbor Crne Gore u ovom trenutku. Konačno, svjedočimo tome da podrška gospodinu Milatoviću dolazi sa takvih adresa iz međunarodne zajednice, počev od “vojvode Šešelja”. Nećemo valjda pretpostaviti da je vojvoda Šešelj podržao građanskog i proevropskog kandidata za predsjednika Crne Gore, nego onog za kog vjeruje da Crnu Goru može pridružiti srpskom svetu”, kaže Đukanović o svom protivkandidatu u drugom krugu izbora.

Nakon podsjećanja da je Šešelj bio na njegovoj predsjedničkoj inaugiraciji i pitanja može li Milatović uticati na to ko će njega da podrži, Đukaoviće je odgovorio: “Ne može”. Ipak, dodao je, kao posmatrači moramo se zapitati:

“Zašto Vojislav Šešelj nije podržao nekog drugog kandidata? I ne samo Vojislav Šešelj nego onaj karikaturalni istoričar Raković i to društvo, dakle, koje vrlo otvoreno stoji iza projekta ’srpskog sveta’ dakle ’Velike Srbije’; koji otvoreno zagovaraju da Srbija treba da proširi zonu svog uticaja van svojih granica na Crnu Goru i da Crna Gora treba da bude još jednom anektirana nakon onoga što joj se dogodilo početkom dvadesetog vijeka. To oni otvoreno zagovaraju. E, sad, ti ljudi podržavaju u Crnoj Gori jednog kandidata. Moje pitanje je zašto”.

Na pitanje gdje vidi računicu po kojoj bi mogao da pobijedi u drugom krugu, Đukanović je odgovorio prije svega vidim u onom broju ljudi koji nisu učestvovali u prvom izbornom krugu konstatujući da veoma dobro poznaje biračko tijelo Crne Gore.

On navodi da je vrlo značajan rezervoar glasova koji nije iskorišćen u prvom izbornom krugu.

“Takođe, ne bih zaista tako olako vjerovao da će sve ono što je predstavljalo podršku drugim kandidatima koji nisu prošli u drugi izborni krug tako olako se prikloniti Jakovu Milatoviću. Smatram da postoji neka nit koja ih povezuje, mislim na Andriju Mandića i na Gorana Danilovića i na Aleksu Bečića i na Jakova Milatovića. Vjerovatno ćemo otvoriti diskusiju koja je to nit, ja mislim da su oni svi na platformi velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori i doživljaja Crne Gore kao djela Open Balkana i srpskog sveta. E, to je politika protiv koje se ja borim, jer se borim da Crna Gora ne bude dio ni Open Balkana ni srpskog sveta, nego Evropske unije, ali jednako tako ne mislim da će svi koji su glasali za preostala tri kandidata sa te platforme tako lako i po automatizmu preliti svoju podršku Jakovu Milatoviću”, rekao je Đukanović podsjećajući da su za svega dva mjeseca i parlamentarni izbori.

Na pitanje da li će u slučaju da ne pobijedi predvoditi listu DPS na parlamentarnim izborima Đukanović odgovara da je apsolutno spreman za pobjednički rezultat i da nakon toga predvodi Demokratsku partiju socijalista na izborima u kom god formatu izašla na izbore.

“Svi izbori su utakmica, na utakmici nikada ne znate kakav će biti ishod do samog kraja. Sigurno je da će ovo biti jedna zanimljiva, neizvjesna utakmica, ali moram da vam kažem da bez ikakve dileme računam na pobjedu na predsjedničkim izborima, nakon toga pobjedu na parlamentarnim izborima. Kad kažem pobjedu, mislim na pobjedu građanske koalicije koja je Crnu Goru vodila uspješno na putu ka Evropi. Dakle, imam očekivanja da će nakon 11. juna Crna Gora dobiti jednu nacionalno odgovornu reformsku vladu koja će nastaviti da je vodi putem ka Evropi”, uvjeren je Đukanović.

“Srpski svet je uvod u nacionalne države”
Na molbu da objasni koji su to regionalni centri moći koji se miješaju u unutrašnje stvari Crne Gore, Đukanović ističe da je “kada govorimo o miješanju u unutrašnja pitanja Crne Gore potpuno jasno da je to teren na kojem se ekskluzivno nalaze kreatori, realizatori velikosrpske politike”.

“Ne vjerujem da vas iznenađujem, od Garašanina na ovamo Crna Gora je definisana kao prirodan plijen Velike Srbije. Mijenjali su se nazivi Velike Srbije, imali smo sve Srbe u jednoj državi devedesetih, danas imamo srpski svet kao kopiju onoga što je ruski svijet u tamošnjem regionu. Dakle, ideja je ista, ideja je da se iz Beograda upravlja položajem Srba u drugim državama. To ne može bez ugrožavanja suvereniteta tih država”, rekao je predsjednički kandidat DPS.

Na pitanje da li to vidi kod Aleksandra Vučića odgovara sa: “Naravno”.

“Da li mislite da to što se događa na medijskoj sceni i na političkoj sceni, nije sa bilo koje adrese, nego sa adrese ministra odbrane, ministra unutrašnjih poslova, današnjeg šefa agencije za nacionalnu bezbjednost, podrška srpskom svetu i prisajedinjenju Crne Gore tom srpskom svetu. Drugo, da li vidite da se u televizijama sa nacionalnom frekvencijom vode ratovi za Nikšić i za Budvu, da li primjećujete tako nešto odavde, jer se odavde pokazuje pretenzija da se uređuje politički život Srbije? Ne. Dakle je l’ mislite da je ovo prirodno? Pa nije prirodno. Pretenciozno je i to je politika koja je već viđena, to je politika iz ranih devedesetih, kojom se napušta ideja da se upravlja svojom državom, ima se potreba da se upravlja svojim narodom. Kada krećete da upravljate svojim narodom možda čak i završite kao Putin, sa borbom za svoj narod u Ukrajini, sa ovakim posljedicama. Ali i bez toga, obavezno ćete završiti u urušavanju međudržavnih odnosa sa svojim susjedima. Dakle to je naopak politički koncpet, to je nešto što osuđujemo jer mislimo da je to ta lažna dilema koju nacionalisti svako malo reaktueliziraju na Balkanu”, ističe Đukanović.

On ističe da nacionalisti uvijek poručuju da multietnička demokratija ovdje nije moguća i da je potrebno promijeniti granice i napraviti nacionalne države. Kako dodaje jedna od tih nacionalnih država je srpski svet, “a ostali će se pridruživati”.

Đukanović podsjeća da uvijek ima zainteresovanih za tu vrstu balkanske igranke. Ta balkanska igranka je, kako dodaje, na početku devedesetih prošla lekciju Jugoslavije koja je koštala blizu 150.000 ljudskih žrtava. Dobro bi bilo, dodaje, ako smo tu lekciju naučili.