Ako objektivno posmatramo, ne možemo a da ne donesemo zaključak da je Zakon o sportu iz 2018.godine bio veliki iskorak u odnosu na ranija zakonska rješenja koji je na sveobuhvatan način težio da reguliše odnose u sportskoj oblasti, a gdje je poseban fokus bio na preciziranju brojnih nedostataka i nedorečenosti iz prethodnog perioda.

Upravo je, zahvaljujući navedenom Zakonu, izvršena tzv. „preregistracija“ sportskih organizacija na način koji njima garantuje bolju pravnu sigurnost, izvršena provjera svih stručnih lica u kaznenoj i prekršajnoj evidenciji, stvoreni mehanizmi za snažniju kontrolu utroška javnih sredstava koja se opredjeljuju sportskoj oblasti i u finalu stvorene pravne garancije za demokratičnije procese u okviru organa sportskih organizacija koji još uvijek nijesu na nivou evropskih standarda sportske oblasti, ali podizanje nivoa svijesti o značaju funkcionisanja u opštem interesu je proces koji nije jednostavan i mora se realizovati etapno. Svakako da je jedna od značajnijih etapa bio Zakon o sportu iz 2018.godine, uostalom o tome najbolje i govori način na koji je on u početku izazvao buru negativnih komentara kod sportske javnosti jer je bila u pitanju značajnija promjena u odnosu na ranije funkcionisanje, ali je kasnije, kroz implementaciju, prihvaćen jer je riječ o zakonskom rješenju koje štiti interese sportista, sportskih radnika i pravni status sportskih organizacija.

Naravno, nijedan Zakon ne može biti savršen, odnosi se stalno mijenjaju, oblasti se razvijaju i prilagođavaju brojnim promjenama u društvu, i zato je i ova izmjena Zakona o sportu nova ali i logična stepenica ka stvaranju još uređenijeg sistema sporta u Crnoj Gori.

Zato je međuresorska Radna grupa, čiji sam i ja član, tekst Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu pripremila vodeći se ciljevima definisanim Srednjoročnim programom rada Vlade a predložene izmjene obuhvatile su:

– Unapređenje modela finansiranja krovnih organizacija sporta i nacionalnih sportskih saveza ukidanjem javnog konkursa i uvođenjem obaveze međusobnih konsultacija Ministarstva i sportskih organizacija. Na ovaj način krovne organizacije sporta i sportski savezi ne bi bili više u neizvjesnosti kada je u pitanju finansiranje od strane države ali povećava se nivo odgovornosti u planiranju redovnih godišnjih aktivnosti;

– Preciziranje procedure izbora Savjeta Komisije za antidoping kao i finansiranja njenih redovnih aktivnosti na planu kontrole poštovanja antidoping pravila;
– Pojednostavljenje procedure registracije sportsih organizacija u mjeri objektivnog;
– Unapređenje položaja krovne organizacije sporta – Crnogorskog olimpijskog komiteta kroz usaglašavanje sa Poveljom Međunarodnog olimpijskog komiteta i uvođenje sigurnijeg i nezavisnijeg modela finansiranja kao i stvaranje pretpostavki za osnivanje Crnogorske olimpijske kuće;
– Uvođenje obaveze izbora sportiste godine i pripadajuće nagrade za ostvareni rezultat i u kategoriji paraolimpijskih sportova čime se dodatno snaži pozicija Paraolimpijskog komiteta i dodatno vrednuju rezultati naših paraolimpijaca;

Sportske organizacije se ne smiju više dovoditi u neizvjesnost kada je u pitanju finansiranje njihovih redovnih godišnjih aktivnosti koje predstavljaju javni interes u sportu. Shodno važećem Zakonu o sportu, može postojati samo jedan nacionalni savez određenog sporta i ukoliko on kojim slučajem ne dobije sredstva za realizaciju aktivnosti od javnog interesa u svojoj oblasti, onda se pokreće lavina problema, od finansiranja odlaska sportista na značajna međunarodna takmičenja, njihovih priprema, redovnih treninga, finansiranja njihovih trenera, rada i funkcionisanja konkretnog nacionalnog saveza i zaposlenih u njemu, što u krajnjem dovodi do štete za čije saniranje su potrebne godine i godine ozbiljnog rada i truda a država automatski gubi konkurentnost u tom sportu koju je mukotrpno i uz brojna odricanja stvarala godinama.

Zato je jako važno da odgovorna lica u Ministarstvu i odgovorna lica u nacionalnim sportskim savezima, kroz prethodnu detaljnu analizu godišnjeg programa i uspostavljanje objektivnih prioriteta, dođu do zajedničkog dogovora o finansiranju javnog interesa u određenom sportu. Na taj način uspostavlja se mnogo sigurniji model finansiranja sportskih organizacija, baziran na međusobnom povjerenju i saradnji, unapređenju uloge sportskih organizacija u sistemu sporta, u okviru kojeg se značajno smanjuje mogućnost da izostane podrška države u realizaciji ključnih programskih obaveza.

Kada je u pitanju Crnogorski olimpijski komitet, njegova uloga u sistemu sporta mora biti značajno osnažena, onako kako to propisuje Povelja Međunarodnog olimpijskog komiteta, kao krovne svjetske sportske vlasti. Zato je bilo nužno proširiti njegove nadležnosti, dati mu promotivnu, edukativnu ali i stvaralačku ulogu kroz Olimpijski muzej, Olimpijsku akademiju i Olimpijski hab koji zajedno čine Olimpijsku kuću. Moramo ići naprijed, dalje snažiti naš sportski sistem, a složićemo se, onda prvo moramo početi od krovne sportske organizacije. Ako već snažimo institucionalnu poziciju COK-a u sistemu, dajemo mu i novu, značajno odgovorniju ulogu u implementaciji javnog interesa u oblasti sporta, onda moramo kao država da obezbijedimo i sredstva za njegov rad i realizaciju većeg broja nadležnosti i većeg broja obaveza, zato je i predložen fiksni model finansiranja od 15%, kako bismo stvorili neophodne finansijske garancije za realizaciju definisanih obaveza koje predstavljaju javni interes u sportu. Ukoliko to ne bismo uradili, COK bi ozbiljno zavisio od samovolje državnih organa a to se nikako ne smije dozvoliti jer je suprotno ključnim standardima propisanim Poveljom Međunarodnog olimpijskog komiteta.

Osim navedenog, daću svoje viđenje i o onome što nije obuhvatio Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu a što, po mom mišljenju, predstavlja nužni institucionalni mehanizam za dalji održivi razvoj sportske oblasti zasnovan na boljim etičkim i profesionalnim principima. Riječ je o potrebi osnivanja Agencije za zaštitu integriteta u sportu. Pod jednim krovom bi se, a u cilju poštovanja načela ekonomičnosti i funkcionalnosti, mogli naći odjeljenje za antidoping, odjeljenje za prevenciju manipulacija na sportskim takmičenjima, odjeljenje za siguran sport i odjeljenje za istrage i sankcije čime bismo napravili veliki iskorak u stvaranju boljeg ambijenta za sveukupan razvoj sporta zasnovanog na poštovanju etičkih principa i standarda sportske oblasti. No, za osnivanje nove institucije mora biti detaljno pripremljena finansijska analiza uticaja takvog propisa koji uvodi novi organ zbog potrebe da se prethodno provjeri da li država u ovom trenutku može da finansira tako važnu institiuciju jer njena uloga mora biti suštinska a ne samo na papiru.

Takođe, moraju se stvoriti neophodni normativni mehanizmi za borbu protiv govora mržnje u sportu koji je trenutno u fokusu Savjeta Evrope ali i drugih međunarodnih organizacija koja tretiraju oblast sporta. Generalno, moramo ići dalje u razvoju sportske oblasti u skladu sa novim izazovima, bez osvrtanja na ranija vremena, nuditi održiva rješenja koja stvaraju bolji ambijent za rad sportista i sportskih radnika, biti konkretan i raditi u interesu sporta jer nas na to obavezuju brojni uspjesi koje naši sportisti u kontinuitetu postižu i zbog kojih za našu malu državu znaju svi u svijetu.

Moje iskustvo od preko deceniju u oblasti izrade zakonskih tekstova mi je jasno pokazalo da, kada vam pripada tako značajna uloga u određenom sistemu, jako je važno izaći iz naše društvene zbilje koja odnose prema nekoj instituciji uglavnom gradi na principima lične percepcije, opravdavam da to može raditi neko ko ne uređuje sistem i ko ne stvara mehanizme za djelovanje u okviru nekog sistema, ali kada već to radite, onda se morate izdignuti iznad tih okvira i objektivno posmatrati instituciju kao instituciju, organizaciju kao organizaciju, njenu ulogu u konkretnoj oblasti i isključivo na bazi tih odnosa i tih vrijednosti dalje unapređivati sistem.

Moram ovom prilikom pohvaliti i otvorenost Ministarstva sporta i mladih da pruži mogućnost da kroz transparentan proces izrade i javnu raspravu svako da svoj sud o Nacrtu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu, a upravo veliki broj komentara koji je stigao na adresu ovog organa govori u prilog činjenici da je sportska ali i druga zainteresovana javnost prepoznala značaj ovog pitanja i dala doprinos u daljoj izgradnji boljeg sistema sporta, onakvog kakav zaslužuju naši sportisti.

mr Miloš Lalević
Magistar sportskog prava i član Radne grupe za izradu Nacrta zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sportu