Udruženje Roditelji zato traži od premijera Dritana Abazovića i ministra Filipa Adžića da hitno urade sve iz svoje nadležnosti da zaštitite grupu srednjoškolaca koja je nezaštićena u svojoj državi.

– Tražimo da danas, hitnim, simultanim aktivnostima sa ostalim nadležnim institucijama poput policije, tužilaštva i sudova ova djeca budu sigurna i da se time pošalje poruka kako njihovim napadačima, ali i svima ostalima koji se bave sličnim stvarima, da od danas takvo ponašanje u našoj zemlji nije prihvatljivo – piše u apelu.

Prosvjetna zajednica je prije par dana takođe uputila apel u kojem su pitali crnogorske političare da li zaista žele da se desi

neka veća nesreća u kojoj će neko dijete ili djeca izgubiti život pa da tek onda krenu u rješavanje problema?

Roditelj jednog od napadnutih dječaka Darko Saveljić kazao je juče da je sve ovo zastrašujuće.

– Ni najava Osnovnog državnog tužilaštva da će policija podnijeti krivične prijave za nasilničko ponašanje protiv grupe maloljetnika, koji su prije nekoliko dana napali i tukli trojicu gimnazijalaca i prijetili im dan kasnije, nije zaustavila napadače – rekao je on.

Pozvao je predsjednika države, premijera i predsjednicu Skupštine da se uključe u rješavanje problema vršnjačkog nasilja.

– Ne deklarativno već djelima. I ne za mjesec ili dva nego danas – istakao je on.

On je rekao i da mu je desetine roditelja pisalo da slične traume doživljavaju i njihova djeca, samo što se oni boje da prijave zbog straha od odmazde.

Pobjeda je u posljednjih godinu dana objavila desetine tekstova koji se bave problemom vršnjačkog nasilja. Mediji otvaraju ovaj problem, međutim, sve to ostaje mrtvo slovo na papiru. I to je manje problematično od činjenice da sistem nije pokazao senzibilitet za djecu koja su žrtve.

Agonija koja ne prestaje

– Sad ću da upalim telefon da te snimim, a ti ćeš da kažeš da si pi… – kazao je nasilnik. Dječak koji je bio sa još dva druga je

odgovorio „Neću!“ i nakon toga ih je napala grupa do desetak njima nepoznatih vršnjaka.

To je početak posljednjeg zabilježenog u javnosti slučaja vršnjačkog nasilja. Dječaci su noć proveli sa roditeljima u Urgentnom, slučaj je prijavljen policiji, tužilaštvo je pokrenulo postupak protiv napadača za krivično djelo nasilničko ponašanje... Upravo zbog prijave, nasilnici i dalje prijete i dolaze u Gimnaziju u sve većem broju i pukom srećom su izbjegnute teže posljedice. Sve ovo traje danima - od ponedjeljka.

U utorak su se dječaci ponovo našli na meti istih napadača, koji su ispred Gimnazije doveli i pojačanje – više desetina vršnjaka. Sačekali su ih prije početka časova, prijetili im zbog prethodne prijave policiji, nazivali pogrdnim imenima i pozivali na tuču. I tu nije bio kraj. Ponovili su isto i dan kasnije, odnosno u četvrtak veče kada su se s istom namjerom okupili ispred škole, ali je incident izbjegnut jer je jedan od tinejdžera koje su tražili uspio da napusti dvorište sa zadnje strane. To je učinio tako što se vratio u školsku zgradu i iskočio kroz prozor, bez ičije zaštite i podrške.

– Ovaj slučaj zbog kojeg Vam se obraćamo jeste jedan slučaj, ali je jedan od mnogih koji se dešavaju i koji pokazuje da se ne radi dovoljno da bi djeca bila zaštićena od nasilnika, kao i da nasilnici ne dobijaju jasnu poruku da će biti odmah sankcionisani. Ovaj slučaj pominjemo jer je u ovom trenutku grupa djece ugrožena, ali su brojni njihovi vršnjaci koji prolaze kroz isto ili slično – piše u apelu Udruženja Roditelji.

Istakli su da je dio institucija reagovao, ali i da su reakcije bile prilično spore i nedovoljno snažne.

– Pokazale su ono na šta smo više puta ukazivali, pa i na protestu roditelja početkom marta gdje ste i Vi bili prisutni, da sistem naše države ne reaguje ni brzo ni adekvatno kada se ovakvi slučajevi dese – piše u apelu upućenom Abazoviću i Adžiću.

Djeca ne smiju da žive u strahu

Roditelji naglašavaju da se ne smije dozvoliti da jedno dijete od 16, 15 ili 9 godina živi u strahu da li će bezbjedno doći do kuće iz škole i da njihovi roditelji treba da se svakodnevno preispituju jesu li smjeli da ih puste napolje.

– Ne smijemo da dozvolimo da kada im se ipak desi nasilje da čekaju satima pa i danima da daju izjave u policiji, da čekaju danima da tužilac kvalifikuje djelo… a da s druge strane osmunjičeni počinioci ne budu kontaktirani i privođeni zbog svega što rade, i da njihovi roditelji i staratelji ne budu kažnjeni. Ako treba da se naprave posebne procedure za ove slučajeve, dajte da ih napravimo da znamo da imamo prioritete da zaštitimo djecu, čak i onda kada se u zemlji dešavaju vanredne/pojačane bezbjednosne aktivnosti – apeluju roditelji.

Roditelji žrtve mogu da tuže školu ukoliko ne riješi problem

Brojni slučajevi vršnjačkog nasilja su se, osim na ulici, dešavali i u samim školama, a primjetno je da su neka djeca duži period bila žrtve, te da same škole nijesu uspijevale da riješe problem. Kazna za nasilnika je disciplinska, smanjenje ocjene iz vladanja, razgovori sa psiholozima i pedagozima, ali to često ne popravlja situaciju.

Šta roditelji mogu da preduzmu, ukoliko škola i sistem ne rješavaju konstantno nasilje kojem je njihovo dijete u obrazovnoj ustanovi izloženo, Pobjeda je pitala advokata Dina Murića.

– Ukoliko od školske ustanove izostane inicijativa ili se dešava da se nasilje kontinuirano nastavlja, ili ukoliko škola ignoriše problem na razne načine, roditelji djeteta koje trpi vršnjačko nasilje uvijek imaju na raspolaganju pravo na obraćanje nadležnim institucijama da pruže adekvatnu zaštitu, imajući u vidu prava djeteta koja se na ovako agresivan način narušavaju – kazao je Murić.

On je objasnio da to podrazumijeva i angažovanje pravne pomoći, ukoliko se radi o licima koja nemaju potrebno pravno znanje.

- Ovo dalje podrazumijeva i utvrđivanje pretrpljene štete djeteta, koja, moramo da imamo na umu, biva sve veća ukoliko se nasilje nastavlja, a preduzimanje koraka da se to spriječi se odlaže – istakao je Murić.

Roditelji, u slučaju da škola ne preduzme potrebne mjere, mogu da se obrate prosvjetnoj inspekciji i traže da se izvrši inspekcijski nadzor i utvrdi nepravilnost u postupanju škole.

– Mišljenja sam da bi trebalo uključiti i Centar za socijalni rad, a utvrđivanje postojanja i visine pretrpljene štete u odnosu na dijete se utvrđuje u parničnom postupku pred sudom – kazao je Murić.

On je istakao da roditelji djece koja trpe vršnjačko nasilje u školi primarno treba da zaštitu potraže u samoj školi, odnosno povjeravanju upravi da riješi nastali problem.

– Od suštinske važnosti je da svaka škola posjeduje interni pravilnik o postupanju radi identifikacije, sprečavanja i mjera koje je neophodno preduzeti kada je u pitanju vršnjačko nasilje u školskoj ustanovi – kazao je on.

Ističe da je u Uputstvu školama Ministarstva prosvjete i UNICEF-a pod nazivom „Podjela odgovornosti i postupanju u cilju prevencije i u slučajevima pojave nasilje“ dat niz smjernica i preporuka na koji način se moraju preduzeti neophodni koraci i mjere, počev od strukturiranja školskog tima koji će biti zadužen za preduzimanje tih mjera pa nadalje.

Istorija ćutanja sistema

Gotovo da nema dana u kojem se ne dogodi incident, manje ili više brutalan. I dok ih Ministarstvo prosvjete, Uprava policije i tužilaštvo evidentiraju, sistem koji bi trebalo da rješava problem

eskalacije sve eksplicitnijeg nasilja među maloljetnicima, a posebno učenicima osnovnih škola – ne reaguje.

Prosvjetna zajednica je od Vlade zatražila da ukloni oznaku tajnosti sa Izvještaja o sprovođenju Programa za suzbijanje vršnjačkog nasilja i vandalizma u vaspitno-obrazovnim ustanovama. Taj program se ne primjenjuje od početka epidemije korona virusa, a Vlada je izvještaj o njegovoj realizaciji definisanoj Akcionim planom 2019-2021. godine usvojila u decembru 2021. godine, ali njie objavljen jer je imao oznaku interno.

A da institucije ne rade mnogo, pokazuju podaci da se Nacionalni tim za borbu protiv vršnjačkog nasilja koji je formiran pri Ministarstvu, sastao posljednji put 11. marta 2020. godine.

Školski policajac je projekat koji već nekoliko godina postoji u administrativnom smislu, nikada se nije realizovao, ali se veoma često održavaju sastanci povodom te inicijative.

Savjet za prava djeteta u novom sazivu je imao konstitutivnu sjednicu tek 15. marta ove godine, a na njoj je razmatran problem eskalacije nasilja. Tada je usvojen zaključak kojim se pozivaju svi članovi Savjeta i učesnici u raspravi da Sekretarijatu Savjeta za prava djeteta u roku od dvije sedmice upute prijedloge modela koji bi doveli do konačnog cilja − suzbijanja nasilja među djecom i mladima i nasilja nad djecom uopšte.

Pobjeda je u utorak uputila niz pitanja predsjedniku Vlade Dritanu Abazoviću koji predsjedava Savjetom, ali na njih nikada nije dogovoreno.

Iako je dat rok od dvije sedmice, Savjet se nije sastajao. U njemu sjede predstavnici izvršne vlasti, zaštitnik ljudskih prava i sloboda, predstavnik Sekretarijata za zakonodavstvo, direktor Uprave za statistiku, direktor Zavoda za socijalnu i dječiju zaštitu, kao i predstavnici nevladinog sektora. Zbog važnosti teme, konstitutivnoj sjednici je prisustvovala i Tanja Begović, v. d. vrhovne državne tužiteljke, kao i predstavnici UNICEF-a i Uprave policije.

Ministarstvo prosvjete je Pobjedi juče kazalo da će naredne sedmice poslati odgovore na pitanja o tome što je taj resor, kojim rukovodi ministar Miomir Vojinović, preduzeo povodom ovog problema.

Za sada se ne zna kada će se održati sjednica Savjeta, niti je njeno održavanje najavljeno.

Ministarstvo prosvjete je nedavno kazalo Pobjedi da je tokom tekuće školske godine, do 7. marta, među učenicima osnovnih i srednjih škola zabilježeno 79 incidenata. Broj učenika koji trpe nasilje bio je 60, a broj učenika koji ga vrše 119. U pitanju nije samo fizičko, već psihičko, verbalno, sajber nasilje…