Takvo postupanje lokalnih vlasti navelo je nezavisnu odbornicu u Skupštini opštine Tatjanu Knežević-Perišić da podnese ostavku na mjesto članice Savjeta za davanje prijedloga naselja, ulica i trgova.

- Podnosim ostavku na mjesto člana Savjeta, jer ne želim da budem dio ovog sastava koji donosi odluke prostom većinom, a koji, po mom dubokom uvjerenju, dodatno dijeli građane Nikšića, čime se narušava ionako loše stanje međuljudskih odnosa u našem gradu i državi - navela je Knežević-Perišić u ostavci.

ODLUKE

Predsjednik Savjeta je Mirko Varajić, a osim Knežević-Perišić, članovi su i Milivoje Zarubica, Rajko Albijanić i Dragoljub Ilić.

Ilić i Knežević-Perišić nijesu prisustvovali sjednici koja je održana 3. marta, a na kojoj je odlučeno da ulica u Nikšiću dobije naziv po srpskom knezu, a da se, sa druge strane, Ulica Vuka Karadžića preimenuje u Ulicu Blagoja Jovovića.

No, to nije bila jedina odluka koju je Savjet na toj sjednici donio. Oni su, sa tri glasa za, prihvatili niz prijedloga Sekretarijata za komunalne poslove. Tako je odlučeno da se dio Ulice Peka Pavlovića preimenuje u Ulicu dobrovoljnih davalaca krvi, ulica privremenog naziva Rudo Polje dobije naziv Ulica jasenovačkih žrtava, a Ulica podgorički put preimenuje u Ulicu Miloša Crnjanskog. Teško bi se moglo što prigovoriti ovim prijedlozima.

Samo, što je to samo dio ovovremene priče o nikšićkoj vlasti na čijem je čelu Marko Kovačević, jedan od lidera prosrpskog i proruskog Demokratskog fronta.

Jer, lokalna vlast koja je „oslobodila“ Nikšić na izborima održanim u martu 2021. godine, dosjetila se da u gradu koji je dao 46 narodnih heroja u Narodnooslobodilačkoj borbi preimenuje - i Ulicu narodnih heroja, Partizanski put i Hercegovački put.

Shvatajući da vjerovatno ne bi bilo „primjereno“ da Ulica narodnih heroja ili Partizanski put ponesu ime pripadnika Bjelopavlićke četničke brigade Blagoja Jovovića, to se lokalna vlast dosjetila da zamaskira svoje namjere tako što će Ulicu narodnih heroja preimenovati u Ulicu Svetog Petra Cetinjskog, a Partizanski put u Ulicu Mehmeda Meše Selimovića.

Hercegovački put, odlučili su, ubuduće će se zvati Ulica Iva Andrića.

U skladu sa članom 10 Zakona o teritorijalnoj organizaciji Crne Gore Savjet je prijedloge dostavio mjesnim zajednicama na čijoj se teritoriji nalaze predložene ulice.

Prema informacijama Pobjede, jedina mjesna zajednica, koja se usprotivila promjenama, je mjesna zajednica Rastoci na čijoj teritoriji se nalaze ulice Partizanski i Hercegovački put.

Protivljenje

Iako uvažavaju čuvene pisce Selimovića i Andrića, kako je naveo predsjednik Savjeta MZ Rastoci Dragomir Perović u odgovoru Savjetu, stanovnici Rastoka nijesu saglasni sa promjenama naziva ulica u kojima žive decenijama.

- Uz sve dužno poštovanje prema tim čuvenim piscima ne možemo dozvoliti njihovu izmjenu. Ove ulice decenijama nose svoje nazive, te nema potrebe da im dajemo druga imena. Razgovarajući sa mještanima Rastoka i sa starorastočanima svi su izrazili negodovanje i odlučni su da vam to ne možemo dozvoliti - istakao je Perović.

Podsjetio je da su imena ulica Partizanski put i Hercegovački put „dali oni što su mnogo zaslužniji“.

- Pa vas upozoravamo da odustanete od ove ideje, jer će proizvesti radikalnije mjere. Sa više zadovoljstva bismo prihvatili da neke od ulica okrpite i uradite parking mjesta, pošto smo vam se više puta obraćali. Jer do sada nijeste ništa pomogli Rastoke i Rastočane - poručio je Perović.

Da su mještani odlučni u namjeri da se suprotstave odluci lokalne vlasti Perović je potvrdio i u izjavi koju je dao Pobjedi.

- Stanovnici Rastoka su navikli na te ulice, nazive, adrese. Preko 50 godina i više one nose te nazive. U obrazloženju koje su nam dostavili predlažu da one ponesu imena, kako kažu, „srpskih, jugoslovenskih pisaca“. To nam smeta, ne znam koji je razlog da ta dva pisca dobijaju ulicu u Rastocima – kazao je Perović Pobjedi.

Sa njim su saglasni i mještani sa kojima je razgovarao.

- Partizanskim putem su išle kolone partizana, Hercegovački put vodi prema Hercegovini. Nema potrebe da se to mijenja. Kao stanovnici Rastoka to ne dozvoljavamo i borićemo se svim sredstvima da to spriječimo, makar i blokirali kružni tok - poručio je Perović.

Od Savjeta nijesu dobili povratni odgovor, pa se još uvijek ne zna hoće li, uprkos protivljenju mještana, istrajati u svojoj namjeri.

„SPISAK ŽELJA“

A na sjednici na kojoj su prostom većinom odlučivali o novim imenima nikšićkih ulica, razmatran je i niz prijedloga Luke Kešeljevića. Usvojen je jedino prijedlog da jedna ulica u gradu ponese ime kneza Srbije iz 19. vijeka Mihaila Obrenovića.

Odbijeni su prijedlozi da ulice u Nikšiću dobiju Marko Daković koji je aktivno učestvovao u sprskoj okupaciji Crne Gore koja je počela u oktobru 1918. godine, Vojin Kešeljević, vojvoda Gavrilo Kujačić, Teodosije Mišković i Vaso Ćuković.

Prihvaćeni su, sa druge strane, prijedlozi Opštinskog odbora Demokrata za davanje naziva Ulica pivskih i veličkih žrtava, prijedlog kluba odbornika Demokrate – Ne damo Nikšić – Demos za davanje naziva Ulica Dragana Radulovića i prijedlog Tatjane Knežević-Perišić za davanje naziva Ulica Veljka Mandića.

Iako, zbog zdravstvenih razloga, nije prisustvovala sjednici na kojoj su donešene odluke Kenežević-Perišić Savjetu je dostavila pismeni komentar u kojem je navela da ne želi da učestvuje u radu tijela, ako je ono formirano da bi neki građani, sjedeći u kafani ili bilo đe drugo, smišljali svoj spisak želja za nikšićke ulice i očekivali da im ti prijedlozi budu prihvaćeni prostom većinom.

Vjeruje, kako je navela, da bi trebalo da vode računa o ljudima koji su radom i rezultatima zadužili grad i živjeći u Nikšiću pisali njegovu istoriju.

- Takođe, bilo bi poželjno da ne prihvatamo neke prijedloge koji duboko dijele crnogorsko društvo; svjedoci smo koliko to unazađuje naše živote i međusobne odnose i zato mislim da takvi prijedlozi, bez obzira na partijsku ili bilo kakvu političku pripadnost predlagača, ne zaslužuju da unose dodatne tenzije, a kamoli da budu, prostom većinom usvojeni - upozorila je Knežević-Perišić dan prije održavanja sjednice.

Ukazala je da su sporni prijedlozi koje je podnio Luka Kešeljević, pojašnjavajući da Nikšić danas nije neformalni „centar i Hercegovine“, već najveća teritorijalna opština u suverenoj državi, zbog čega bi, kako kaže, „hercegovački junaci“ trebalo svoje mjesto na nađu u nekom hercegovačkom gradu.

Posebno se osvrnula na prijedlog da ulice dobiju naziv po Marku Dakoviću i Mihailu Obrenoviću i ocijenila da to prevazilazi ne samo granicu političkog, već i ljudskog bezobrazluka.

UPOZORENJA

- Mogla bih napisati šlajfne teksta o tome kakav su odnos prema Crnoj Gori imali predstavnici dinastije Obrenović, da ne pominjem Karađorđeviće, kada je Crne Gore portpuno nestalo. Ali predlagati imena Obrenovića, pod čijom je vladavinom (a istorijski izvori Srbije to dokazuju) objavljen najsramniji akt protiv ove države (dr Vladimira Đorđevića iz tadašnje srpske vlade) „Uredba o zabrani ulaska Cigana i Crnogoraca u Srbiju“ iz 1897, pa još prihvatiti da neka ulica u Nikšiću nosi ime bilo kog Obrenovića, je uvreda za zdrav razum - poručila je Knežević-Perišić.

Sa druge strane, ocijenila je da je prijedlog Kešeljevića da Marko Daković dobije ulicu čisto politikanstvo, a podsjetila je da se radi o osobi koja je u Beogradu školovana za Crnu Goru, koja se vratila sa bombama na kralja Nikolu, koja je osuđena na smrt, pa pomilovana.

- Koji je bio organizator tzv. Podgoričke skupštine kojom je nestalo Crne Gore kao države i kraljevine, njene dinastije i crkve, a koja je, na koncu, „osuđena“ i u crnogorskom parlamentu - navela je.

Usvajanjem ta dva prijedloga, ukazala je tada, samo bi se dodala „so na duboke rane crnogorskog društva“.

Upozorila je i da se davanjem naziva ulica Iva Andrića, Meše Selimovića i Svetog Petra Cetinjskog predlaže ukidanje ulica Narodnih heroja, Partizanskog puta i naglasila da je protiv toga.

Iako sam odavno spremila prijedloge za preimenovanje Karađorđeve ulice, za uređenje nadgrobnog spomenika grupi Sava Raspopovića u nikšićkom groblju, za imenovanje ulice velikog vojvode Mirka, upravo iz razloga koje sam prethodno navela, nijesam ih dostavila Savjetu – istakla je Knežević-Perišić.

Iako je zamolila da se odbiju prijedlozi i upozorila da će podnijeti ostavku ako tako ne postupe, Savjet je prihvatio prijedlog da knez države Srbije i pripadnik Bjelopavlićke četničke brigade dobiju ulicu u Nikšiću.

U ostavci koju je podnijela juče ukazala je da ne želi da daje kredibilitet bilo kojoj odluci, pa čak ni da bude dio omjera 3:1.

- Jer se cijelo moje biće grozi spoznaje da ne postoji više poštovanja ni prema žrtvama fašizma, ni okupacije, ali ni stvaralaštva onih koji su pronosili slavu ovog grada kroz vjekove – naglasila je Knežević-Perišić.

Pa ipak čini se da „oslobodioci“ Nikšića tu neće stati: već na sljedećoj sjednici Savjeta razmatraće još jedan prijedlog Luke Kešeljevića – da se jedna ulica imenuje po mitropolitu Savi Kosanoviću, ali i prijedlog predsjednika Opštine Marka Kovačevića – da naziv ulice dobiju i pali borci ratova devedesetih.

Dakle: ne u spomen žrtava, nego boraca iz devedesetih. Iz onog vremena kada se u krvi i uz stravične žrtve raspadala SFRJ i kada je upravo Crna Gora zadobila teško breme ,,agresora na Dubrovnik“, zbog čega je i tadašnji crnogorski predsjednik Milo Đukanović uputio javno izvinjenje Hrvatskoj?!

Sada, dvije decenije kasnije, mladi gradonačelnik Nikšića očito želi da napravi reviziju savremene istorije i da sve one, koji su učestvovali u raspadu Jugoslavije, kojom je rukovodio Slobodan Milošević iz Beograda a kreirala srpska nacionalistička elita, proglasi – borcima i junacima.

Lažni atentator na Pavelića dobio čast

O istinskim namjerama nikšićke vlasti kojom rukovodi Marko ,,Šubara“ Kovačević tragikomično svjedoči prijedlog opštinskog Sekretarijata da jedna ulica nosi ime Blagoja Jovovića, četničkog emigranta, navodnog atentatora na ustaškog poglavnika Antu Pavelića.

U orkanu istorijskih obmana i laži, koje se plasiraju već godinama i decenijama, najnovija bizarna priča o ,,atentatoru-junaku“ Jovoviću je ipak svojversni izuzetak. Ne samo zato što je netačna, već što je ključni ,,istorijski izvor“ – mitropolit Crkve Srbije u Crnoj Gori?!

Upravo tako. Kada je već dobrano ostarjeli Blagoje Jovović došao iz Argentine u Crnu Goru navodno se, nakon 42 godine ,,zavjeta ćutanja“, ispovijedio lično Amfilohiju Radoviću i ispričao mu povjerljivu priču da je baš on 1957. godine pucao na Pavelića i ranio ga sa dva metka...

Amfilohije je odmah tu priču prigrlio i prenio ostalim popovima Crkve Srbije, a odatle je potekla ka srpskim tabloidnim, ali i državnim medijima, sve u cilju novog ,,srpskog heroja“ i gradnje mita o Jovoviću kao ,,osvetniku za Jasenovac i sva srpska stradanja i patnje“. Kada je vlast Aleksandra Vučića osjetila pogodan momenat, istorijska laž postala je – nepobitna istina.

Naravno, radi izvođenja tog propagandnog cilja, podaci više nijesu bili važni, poput onog da niko od silne četničke emigracije u Argentini nije imao informacije o ,,atentatoru“ Jovoviću. Pa čak ni, kako navodi istoričar Novak Adžić, ,,višedecenijski četnički emigrant Vladimir Ivanišević, zvani Kokotan?!“ Kao što informacije o Blagoju Jovoviću, atentatoru na Pavelića, ,,kriju“ svi istorijski arhivi, od Argentine đe je živio, SFR Jugoslavije, do SSSR ili SAD...

Naravno, suština građenja mita je da se potre, ukloni ili naprosto izbriše jedna druga istina: o sporazumima Draže Mihailovića i Pavla Đurišića sa Pavelićevim ustašama pred kraj Drugog svjetskog rata, kada su bježali od odmazde Titove jugoslovenske vojske.

U tom interesu nikšićka vlast je samo kopirala onu beogradsku: Blagoje Jovović, lažni atentator, dobio je ulicu u Beogradu, sada će i u Nikšiću. Krug se zatvara.

Ulica Mihaila Obrenovića: nikšićko uzdizanje ideje ,,srpskog sveta“

Motivi ideje da se od svih glavara srpskih dinastija Obrenović i Karađorđević dodijeli ime ulice knezu Mihailu Obrenoviću u Nikšiću kriju se u jednom istorijskom detalju: takozvanom tajnom ugovoru Srbije i Crne Gore o borbi protiv Turaka iz 1866. godine.

I nije stvar u zajedničkoj borbi protiv Osmanlija, već o namjeri ,,ujedinjenja srpskog naroda“ i zahtjevu srpskog dvora da se ,,crnogorska dinastija odrekne prijestola ako se Srbija i Crna Gora ujedine“.

Prema relevantnim istorijskim izvorima, kralj Nikola – koji je imao pretenzije da bude vladar svog pravoslavnog svijeta na Balkanu - uopšte nije bio zadovoljan sadržinom ugovora.

Kako piše ugledni crnogorski istoričar Milan Šćekić, crnogorski knjaz je s pravom smatrao da ugovor o savezu ,,dovodi Crnu Goru i njenu dinastiju u podređeni položaj u odnosu na Srbiju, koja je imala automni (vazalni) status u Osmanskom carstvu“.

- Zato je srpski izaslanik morao skoro dvije nedjelje ubjeđivati crnogorskog knjaza i vojvodu Mirka, da se saglase sa ugovorom koji je nudio Beograd, budući da je u političkom smislu marginalizovao Crnu Goru – ističe Šćekić.

Zato je glavni pregovarač, vojvoda Mirko Petrović, kako piše crnogorski istoričar, insistirao da srpski knjaz usvoji njegovog sina i dozvoli mu dođe na srpski prijesto - ako knez Mihailo ne dobije muškog nasljednika.

- Zasigurno da crnogorski knjaz ne bi lako parafirao ugovor sa Srbijom, da ga Rusija nije diplomatskim sredstvima primorala da to učini. U crnogorskoj prijestonici ugovor koji je bio sklopljen sa Srbijom niko nije doživljavao kao uspjeh za Crnu Goru, jer se radilo o silom nametnutom ugovoru, koji jednu nezavisnu zemlju i njenu dinastiji podređuje vazalnoj državi i vladaru koji je biran uz saglasnost sultana – piše Šćekić i naglašava da je zato razumljivo što je nakon ubistva kneza Mihaila Obrenovića (1868), iz crnogorske prijestonice poručeno zvaničnom Beogradu da time ugovor o savezu između Srbije i Crne Gore za njih nema više nikakvu pravnu važnost.

Razumljivo je i što nikšićka vlast, koju predvodi čelnik Demokratskog fronta, uzdiže ime Mihaila Obrenovića, vraćajući u život ideju da se ,,crnogorski dvor ujedini sa srpskim“, u modernom značenju te sintagme, koja se zove ,,srpski svet“ i čiji je glavni vladar – Aleksandar Vučić, glavni finansijer Demokratskog fronta.

BERANSKI SLUČAJ: Kad je Mladić heroj a Đurišić ,,mlad majore“

Prvi kontroverzni prijedlog za promjenu imena ulica, čiji je cilj bio revizija istorijskih istina i glorifikacija ratnih zločinaca, dogodio se u Beranama.

Samo dva mjeseca nakon što jej izabrana ,,apostolska“ vlada Zdravka Krivokapića, u Beranama je opštinski Savjet za davanje prijedloga naziva naselja, ulica i trgova većinom glasova predložio da jedna ulica dobije ime generala - Ratka Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske, osuđenog za genocid u Srebrenici.

Istovremeno, tog 5. februara 2021. godine, pri glasanju na Savjetu nije prošao prijedlog da još jedna beranska ulica dobije ime četničkog komandanta i ratnog zločinca Pavla Đurišića. Falio je – samo jedan glas.

Nakon burnih reakcija u Crnoj Gori, ali i reagovanja Evropske komisije iz Brisela, koja je čin davanja imena ulice po osuđenom ratnom zločincu ocijenila ,,skandaloznim vrijeđanjem žrtava genocida“, predsjednik Savjeta Goran Kiković, odbornik Demokratskog fronta, pokušao je da ,,smiri tenzije“. Saopštio je kako, eto, Savjet samo dobronamjerno ,,daje svoje mišljenje o prijedlozima“, a da konačnu riječ donosi nadležni organ, odnosno Opština Berane.

Sve je, na kraju, presjekao tadašnji predsjednik Opštine Berane Dragoslav Šćekić koji nije želio da potpiše prijedlog da Ratko Mladić dobije ulicu u Beranama.

- Prijedlog nema utemeljenja u zakonu. Iznenadio sam se što Savjet nije sagledao svu zakonsku regulativu da li neki prijedlog može da se proslijedi dalje na javnu raspravu. Određena lica ne mogu biti predložena jer ne ispunjavaju zakonske uslove, kazao je Šćekić u izjavi za Pobjedu.

Inicijativa u Beranama bila je samo nastavak dugogodišnje akcije na reviziji istorije, koju predvodi upravo Goran Kiković. Istoričar po struci je bio još 2003. godine u grupi organizatora četničkih skupova u Gornjem Zaostru u blizini Berana, gdje je tokom rata bio štab Pavla Đurišića.

Svojevremeno je od Ujedinjenog ravnogorskog pokreta pokrenuta inicijativa ka Vladi Crne Gore, kojom je traženo da se dozvoli da se u Beranama i Gornjem Zaostru podignu spomenici četničkom vojvodi Pavlu Đurišića. Kada nije bilo dozvole, krenulo se u dobrovoljnu akciju, na privatnom imanju, đe je svojevremeno i podignut postament.

No, odlukom vlade Duška Markovića spriječeno je podizanje spomenika ratnom zločincu, neposredno odgovornom za smrt najmanje 9.000 ljudi u pokolju na sjeveru Crne Gore i kasnije u fočanskom kraju.

Po svemu sudeći, nedavna inicijativa u Nikšiću je samo je suptilniji oblik iste političke matrice: istorijskog revizionizma, pravljenja ,,novih“ junaka od ljudi koji su bili sluge fašizma.