“Sve je više maloljetničke delinkvencije, sve više vršnjačkog nasilja i tužne činjenice, ako se ovaj trend nastavi, da će se bezbrižno razdoblje života mnoge djece, sa po nekom vragolijom, prekidati grubim realističkim scenama tuča, nasilja, batinanja, prebijanja i ucjenjivanja, da ne nabrajamo dalje kuda sve nasilje može odvesti.  Pitamo se kao društvo, gdje smo to pogriješili, gdje su nestala djeca iz Ćopićeve Bašte sljezove boje i zbog čega se dječaci, poput Ćopićevih orlova koji usljed rata moraju ranije da odrastu, sada iniciraju u odraslo doba na neki drugi način: otimajući, ucjenjujući, prebijajući slabije, drugačije, ranjivije”, kazala je Bošnjak.

Gdje nestaje igra, drugarstvo, knjiga, vaspitanje, obrazovanje, snovi o budućnosti, ustupajući mjesto nasilju, pita Bošnjak.

“Da li je slika u kojoj roditelji, uzimajući pravdu u svoje ruke, kako bi zaštitili svoje dijete, slijepi od bijesa, prebijaju tuđe dijete, koje je očigledno zastranilo, u stvari tipična slika kruga zla koji bi se mogao pretvoriti u vrtlog i koji poručuje da se nasilje nasiljem ne smiruje. I gdje je povjerenje u rad nadležnih institucija, je li nam konačno pribježište u anarhiji i potpunom kolapsu sistema u kojem caruje neka fiktivna zadrugovizija sa svojim junacima i ljudima sa margine kao idolima”, dodala je potpredsjednica Skupštine.

Bošnjak poručuje da se ” hitno nešto mora mijenjati”.

“Da li smo 30 godina u hermetički zatvorenom matriks-društvu, guravši na samo dno ideale poštenja, rada, znanja i morala, predano radili na urušavanju njegovog nekada zdravog sistema vrijednosti i duhovne vitalnosti, izdižući na vrhove društvene hijerarhije modele nasilja, prevare, kriminala – i da li sada, zapravo, žanjemo ono što smo posijali?  Moramo se otrijezniti i hitno nešto mijenjati”, zaključila je Bošnjak.