Pucnjava u beogradskoj Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar", u kojoj je ubijeno osmoro djece i jedan zaposleni, pokrenula je niz pitanja o krivičnoj odgovornosti maloljetnika u Srbiji.

Dječak koji je pucao u vršnjake i radnika obezbjeđenja „krivično neodgovoran", pošto nema navršenih 14 godina što je starosna granica za snošenje krivične odgovornosti, saopštilo je Više javno tužilaštvo.

Da su djeca uzrasta do 14 godina, u koje spada 13-godišnji napadač koji je u srijedu počinio višestruko ubistvo, „krivično neodgovorna", potvrđuje za BBC Natalija Živković, autorka naučnog rada „Krivična neodgovornost djece - zločin bez kazne i moguća rešenja".

„To znači da protiv njih ne može da se vodi krivični postupak, pa samim tim ni da bude izrečena bilo kakva krivična sankcija.

„Prema njima se mogu preduzimati samo mjere socijalnog staranja i zaštite, a centri za socijalni rad procjenjuju i realizuju najpogodnije mjere za resocijalizaciju djece", objašnjava doktorandkinja Pravnog fakulteta u Beogradu.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u obraćanju u srijedu kao jednu od mjera prevencije ovakvih događaja predložio je spuštanje zakonske starosne granice sa 14 na 12 godina.

Živković vjeruje da bi to moglo da bude dio rešenja.

„Moje je mišljenje da granicu krivične odgovornosti treba spustiti na 12 godina starosti, ako ne za sva, onda bar za teža krivična djela, i to kako zbog ostvarivanja prevencije izvršenja djela, tako i zato što smatram da pravda u ovakvim ekstremnim slučajevima mora biti zadovoljena, a to je da učinilac bude kažnjen", objašnjava pravnica.

Kakve mjere čekaju dječaka koji je pucao?

Maloljetnicima mlađim od 14 godina se mogu izreći „vaspitne mjere" u slučaju izvršenja krivičnog djela, navodi se u Krivičnom zakoniku.

„Najčešće se realizuje procjena stanja, potreba i rizika za dijete, te se razvija plan usluga uz učestvovanje djeteta i roditelja ili staratelja.

„Nadalje, realizuje se savjetodavni rad, posredovanje kod drugih institucija, najčešće obrazovnih i zdravstvenih, zbog uključivanja djeteta u odgovarajuće tretmane", dodaje doktorandkinja.

Za djecu sa poremećajem u ponašanju može se propisati dnevni boravak, a ukoliko se radi o maloljetniku sa mentalnim smetnjama, moguće je njegovo smeštanje u psihijatrijsku ustanovu.

„Prema Zakonu o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama, lice sa mentalnim smetnjama za koje doktor medicine ili psihijatar procijeni da ozbiljno i direktno ugrožava sopstveni život ili zdravlje ili bezbjednost, ili ova dobra drugih lica, može se smjestiti u psihijatrijsku ustanovu i bez svog pristanka dok traju navedeni zdravstveni razlozi, ukoliko manje restriktivni medicinski načini zdravstvene zaštite ne bi bili efikasni", kaže Živković.

Mogu li roditelji da snose odgovornost?

Posle tragedije na Vračaru, koja je načinjena pošto je 13-godišnji dječak prethodno uzeo očeve pištolje i municiju iz porodičnog doma, oba roditelja su privedena.

Predsjednik Vučić je izjavio da je „nemoguće da niko ne odgovara" za pucnjavu i da to „neće proći tek tako".

„Postoji tu krivično djelo izazivanja opšte opasnosti, ali ne bih ja o tome, to je za MUP", kazao je on.

Otac dječaka je „vlasnik oružja koje je očigledno nepropisno držao, nepropisno čuvao, iako je imao sve dozvole", dodao je Vučić.

Ipak, u srpskom krivičnom pravu važi „načelo individualne subjektivne odgovornosti", zbog koje roditelji i staratelji ne mogu da odgovaraju za djela koja su počinila deca mlađa od 14 godina, napominje Natalija Živković.

„Roditelji ili staratelji bi eventualno mogli da odgovaraju za krivično delo zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica, za šta se može izreći kazna do tri godine zatvora.

„Okolnost da dijete preduzima radnje krivičnih dela, pogotovo težih i onih sa elementima nasilja, sama po sebi može da ukaže na vaspitnu zapuštenost djeteta, ali ta okolnost nije dovoljna da bi roditelj odgovarao za krivično djelo zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica", pojašnjava stručnjakinja za krivično pravo.

Dodaje da je ovo krivično djelo propisano „prije svega u interesu zaštite maloljetnika, a ne radi uspostavljanja odgovornosti roditelja za problematično ponašanje djeteta".

„Tako se u praksi odgovornost roditelja uspostavlja kada navode djecu da prose ili kada, recimo, žive sa djecom u neadekvatnim uslovima", dodaje ona.

Kada je riječ o prekršajnom pravu, Živković ukazuje da „pod određenim uslovima" roditelji mogu da odgovaraju za djela djece „kao da su ih sami učinili".

„Potrebno je da je dijete učinilo prekršaj zbog propuštanja dužnog nadzora roditelja, usvojitelja, staratelja, odnosno hranitelja, a ova lica su bila u mogućnosti da takav nadzor vrše", kaže pravnica.

Da li bi spuštanje granice krivične odgovornosti moglo da bude rešenje?

Pored strože kontrole dozvola za držanje oružja, predsjednik Srbije je predložio vladi da razmotri izmjene Krivičnog zakonika, kojim bi se starosna granica krivične odgovornosti smanjila na 12 godina.

Doktorandkinja prava Natalija Živković smatra da bi takva mjera bila ispravna, makar za „teža krivična dela".

„Svrha propisivanja sankcija u krivičnom pravu je između ostalog i da se izvrši specijalna prevencija na pojedinca da ne izvrši krivično djelo i generalna prevencija na druge.

„Ako protiv djeteta ne možemo voditi krivični postupak i izreći mu krivičnu sankciju, onda se ne ostvaruje ni prevencija u pravnom smislu", obrazlaže stručnjakinja za krivično pravo.

Prema važećim zakonima, jedina prevencija u ovakvim slučajevima je „pravilno vaspitanje djeteta, prije svega uloga roditelja", dodaje.

Unija sindikata prosvetnih radnika: Dječak ne može da bude izbačen iz škole

Maloletni dječak koji je ubio osmoro djece i radnika obezbjeđenja u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar", osim što ne podleže krivičnoj odgovornosti, ne može ni da bude isključen iz ove školske ustanove, kazali su za televiziju N1 pravnici Unije sindikata prosvetnih radnika Beograda.

On može da bude prebačen u drugu osnovnu školu, ali samo u slučaju da takav potez nova škola odobri, dodali su.

U ovakvim slučajevima primjenjuju se Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja (ZOSOV) i Pravilnik o protokolu postupanja u ustanovi u odgovoru na nasilje, zlostavljanje i zanemarivanje.

„Ukoliko se disciplinska odgovornost učenika za težu povredu utvrdi, izriče se vaspitno-disciplinska mjera što je za težu povredu obaveza učenika osnovne škole - ukor direktora i ukor nastavničkog vijeća.

„Mjera isključenja učenika iz škole predviđena je isključivo za učenike srednjih škola, odnosno škola sa domom, te nije moguće izreći ovakvu mjeru učeniku osnovne škole", pojasnili su advokati Aleksandra Bevenja i Vladimir Božić ispred Unije sindikata prosvetnih radnika Beograda.

Unošenje oružja, ugrožavanje bezbjednosti i nasilje u školi smatra se težim prestupom, zbog čega je propisano pokretanje vaspitno-disciplinskog postupka u prisustvu roditelja.

Kolika je starosna granica krivične odgovornosti u drugim zemljama?

U svim bivšim jugoslovenskim republikama, kao i u zemljama okruženja poput Albanije, Rumunije i Bugarske, djeca mlađa od 14 godina ne mogu da snose krivičnu odgovornost, navodi se na sajtu Međunarodne mreže za prava djece (CRIN).

Ova starosna granica primenjuje se i u drugim zemljama Evrope - u Nemačkoj, Austriji, Italiji, Kipru, Španiji i Slovačkoj.

U Danskoj, Švedskoj, Norveškoj, Finskoj, Islandu i Češkoj granica krivične odgovornosti je 15 godina.

U Francuskoj je moguće propisati krivične sankcije djeci koja imaju 13 ili više godina, dok u Grčkoj krivična odgovornost kreće od uzrasta od 13 godina, ali mlađima od 15 ne može biti određeno lišavanje slobode.

Prema zakonima Portugala, Rusije, Ukrajine i Jermenije djeca mlađa od 16 godina ne podležu krivičnoj odgovornosti, ali za najteža djela navedena u krivičnim zakonima ovih zemalja mogu da odgovaraju i 14-godišnjaci i 15-godišnjaci.

Najniža starosna granica za krivičnu odgovornost u Evropi primjenjuje se u Engleskoj, Irskoj, Velsu, Švajcarskoj i Severnoj Irskoj (10 godina), dok je u Škotskoj ona viša za dvije godine.

U Americi se ona kreće između šest i 12 godina, u zavisnosti od savezne države u kojoj je počinjen zločin.

Najniža je u Severnoj Karolini (šest godina), dok je 12 godina starosti najviša granica i primjenjuje se u Kaliforniji, Juti i Masačusetsu.

Za zločine počinjene na federalnom nivou, starosna granica je 11 godina.