“Koliko čujem na televiziji – društvenim mrežama se širi neka hvala tom nesrećnom dječaku koji je počinio devetostruko ubistvo i ranio više svojih vršnjaka i da to ne doživljava osude na mrežama, nego naprotiv, da se on smatra nekom vrstom nekakvog negativnog heroja. Kao što se nažalost i neki koji su bjelodano poznati kao kriminalci šetaju po televizijama, po raznim zadrugama i ostalim rijalitijima – to su te stvari. Vjerujem da ima onih koji su imitatori, koji će možda pokušati u skorijem periodu da nešto slično urade. Tako da je sigurno da je taj pojačani oprez neophodan”, kaže Milosavljević u razgovoru za Glas Amerike i dodaje da svi ovi slučajevi govore o tome da postoje brojni sistemski propusti.

Navodi da moramo biti svjesni sistema koji postoji u školstvu, u društvu, u kulturi, medijima, filmovima, u televiziji, nasilničkog ponašanja u parlamentu i na raznim mjestima - do toga da kriminalce i prostitutke dovodimo da budu televizijske ličnosti koje promovišu te naopake vrijednosti.

"To jesu sistemske stvari, naravno. Ja razumijem i vlast, ona je odgovorna za kreiranje sistema i kad prizna da sistem ne valja, ona prizna da nije dobro radila. Ali očigledno to mora biti jedna polazna tačka od koje se mora krenuti, od raznih promjena da bi se došlo do boljeg stanja", kazao je Milosavljević. 

Prema njegovim riječima, ova dva slučaja su prvi te vrste u Srbiji na koje ljudi nijesu navikli i očigledno da nijesu pripremljeni.

"Iako sada razne struke i razni tumači osvjetljavaju razne uzroke, posljedice, očigledno je da je stvar jako ozbiljna i da mora puno toga da se uradi – prije svega na toj izgradnji nekih klasičnih sistemskih vrijednosti u društvu. Vidim dosta odgovornosti roditelja koji su devedesetih rasli i koji su očigledno primili mnogo loših uticaja, a da nijesu dobili adekvatan sistem vrijednosti. Svejedno da li se oni nalaze na pozicijama ljekara ili vojnika profesionalnog, svi smo mi tu negdje kao roditelji podbacili. To je dosta jasno", izjavio je beogradski profesor.

Sagovornik Glasa Amerike ističe da sada jasno da bi društvo moralo da se pozabavi ozbiljno i izmjenom bezbjednosne politike, školskog sistema, psihološke podrške, raznih nekih aspekata možda i pravosudnog sistema u jednom dijelu.

"Kad nastupe posljedice, to je već druga tema", kaže Milosavljević. 

“Postoji i to pitanje ko sve u Srbiji ima dozvolu za oružje, kako ih dobija, da li je odgovoran prema oružju koje je dobio. Da ne govorimo o tom ogromnom broju oružja u ilegalnom posjedu – to je priča za sebe”, naveo je Milosavljević. 

Na kraju, poslikje dva masakra otvara se i pitanje o tome kako se ponašati i šta raditi u slučaju da se neko nađe u takvoj pucnjavi.

“Kad se radi o nekom našem ponašanju na ulici, u javnom prostoru, na radnom mjestu ili gdje se već krećemo – neki oprez je uvijek potreban, treba se sklanjati od tih rizičnih situacija ukoliko to čovjek može. A ako ne daj bože počne da se puca nema durge nego se skriti i pobjeći – to je ono što nam predstoji. I naravno, potražiti zaštitu policije i nadležnih organa", rekao je Milosavljević.

Izvor:RTCG