“Mislili smo samo u Srbiji, jer pojavilo se nekoliko slučajeva u drugim školama već juče, pa onda ovaj tragični slučaj u Mladenovcu, evo sada čujem za Crnu Goru izgleda da je taj događaj bio okidač koji ustvari govori o našim društvima koja su tako nabijena mržnjom, nabijena strahom, siromaštvom, slabim obrazovanjem i određenom vrstom političke kulture koja u nasilju vidi način za rješavanje problema”, rekla je ona.

Uzroka za to je, kako kaže, jako mnogo i dodaje da je potresno i to što je danas na imejl adrese Univerziteta Crne Gore i Studentskog parlamenta stigla prijeteća poruka.

Na imejl adese Univerziteta i Studentskog parlamenta oko 15 sati, kako je objavila Pobjeda stigla je prijeteća poruka u kojoj je između ostalog pisalo: “Sve ću vas pobiti!..

“Kao da su svi ljudi koji imaju problem nekako čekali ovaj okidač i sada iz njih izlaze te najstrašnije ideje i najstrašnije emocije i ovo je jedna tragična slika našeg društva”, i dodaje da se ti uzroci najmanje mogu tražiti u internetu, društvenim mrežama.

“Sasvim sigurno ne tamo gdje ih traži srpski ministar prosvjete na zapadu. On odmah optužio zapad u jednom besramnom politizovanom govoru povodom tragedije u školi. Ovdje su se djeca kao i svuda u svijetu igrala kauboja i indijanaca ili Njemaca i partizana, uvijek se pucalo, gledali su se Tom i Džeri koji se bjesomučno ubijaju ili nasilni filmovi na televiziji prema tome ne bih mogla da optužim medije samo za to”, navodi Stojanović.

Podsjeća kako srpsko društvo, a crnogorsko ga je, kako kaže, slijedilo, od 1987 godine živi u “jednoj povišenoj temperaturi, stalnoj mržnji prema svim susjedima u očekivanju obračuna”.

“U jednoj stalnoj napetosti u jednoj situaciji koja izgleda kao da nema rješenja, kao da nema budućnosti i u jednom stalnom iščekivanju kao da se ta velika pitanja državnosti i pitanja granica i Kosova riješe, pa onda ćemo da sredimo škole, bolnice i puteve. I to je očigledno jedno vrlo dubinsko i dugotrajno stanje koje je izvitoperilo srpsko društvo”, objašnjava Stojanović.

Dodaje kako se u srpskom društvu nikada nije govorilo o ratnim zločinima sa srpske strane u ratovima devedesetih, te da se nije postavljalo pitanje šta je Srbija radila u tim ratovima, koji su bili ciljevi, “zašto su vršena etnička čišćenja, masovna silovanja, genocid”.

“To su naravno radili drugi radili, ali na njima je da ta pitanja postave o sebi. Dočekivani su ratni zločinci kao heroji i sasvim je sigurno da je to sve uticalo na jednu dehumanizaciju društva. Mislim da u tome treba tražiti osnovni uzrok, dakle u tom dubinskom nacionalizmu koji je doveo do toga da ne saučestvujemo sa žrtvama Ukrajine i koji je doveo do toga da nemamo nikakvu empatiju prema žrtvama i mislim da od toga dolazi do društvenog pucanja do moralnog pucanja društva i mislim da je to ono što se vidi sada kroz ove ove tragične događaje”, zaključuje ona.

Izvor:CdM