Od 3.088 porođaja 2017. godine deset je bilo kod maloljetnih trudnica, dok je 2018. godine od 3.063 porođaja kod maloljetnica bilo 14. Statistika ove ustanove pokazuje da je 2019. maloljetnih porodilja bilo osam, godinu kasnije deset, a 2021. šest. Prošle godine je bilo čak 17 porođaja kod maloljetnica.

U periodu od 2017. do 2022. godine najmlađa porodilja imala je 14 godina dok je u 2022. godini najmlađa bila sa 15 godina. Dvije djevojčice mlađe od 15 godina su se porodile tokom 2021. godine, posljednji su podaci Monstata, a 39 koje su imale od 15 do 17 godina – postale su majke. 

Iz Instituta za javno zdravlje su kazali Pobjedi da je, za posljednjih pet godina, prosječan broj djevojaka, mlađih od 19 godina, koje zatrudne godišnje oko 230, te da se ne bilježi znatan porast.

Izuzetak je, kako su kazali, ,,kovid godina“ 2020. kada je zabilježeno 266 prijava trudnoća kod maloljetnica.

Neželjene posljedice

Sagovornice Pobjede, ginekološkinja dr Jelena Savić i sociološkinja mr Suzana Milović su saglasne da rano stupanje maloljetnika u seksualne odnose, bez prethodno stečenog znanja o odgovornosti i zaštiti, često za rezultat ima neželjene posljedice, a jedna od njih svakako je trudnoća.

Dr Savić, načelnica izabranih doktora za žene u podgoričkom Domu zdravlja, ističe da su maloljetničke trudnoće povezane sa povećanim rizikom za komplikacije tokom trudnoće i porođaja kao i povećanim rizikom za fetus i novorođenče.

– Mnogi adolescenti nijesu mentalno zreli za trudnoću, porođaj i roditeljstvo. Zbog kasnog javljanja ginekolozima u trudnoći propušta se mogućnost da se preventivno djeluje na moguće komplikacije kao i da dobiju adekvatnu prenatalnu edukaciju. Ove trudnice su pod većim rizikom od lošijeg ishoda i komplikacija u trudnoći kao što su prijevremeni porođaj, niske porođajne težine bebe, anemije u trudnoći, eklampsije, postporođajno krvarenje, infekcije, kao i češćih akušerskih intervencija na porođaju – kazala je dr Savić, naglasivši da je kod maloljetničkih trudnoća povećan i morbiditet i mortalitet novorođenčadi.

U podgoričkom Domu zdravlja, kako kaže, ne vode preciznu statistiku o maloljetnim trudnicama, ali je u proteklih godinu dana njih oko petnaestak vodilo trudnoću u toj zdravstvenoj ustanovi.

Prema riječima dr Savić, većina maloljetničkih trudnoća dešava se neplanirano, tako se procjenjuje da se oko 60 odsto trudnoća završi namjernim abortusom i nerijetko se ti prekidi dešavaju kasnije jer, kako ističe, trudnoća nije prepoznata u samom početku ili zbog pritiska porodice i okruženja.

– Komplikacije prekida trudnoće u ovom uzrastu najčešće su povezane sa većim procentom infekcija, kasnijim infertilitetom kao i rascjepima grlića materice – kazala je ona.

Dr Savić je naglasila psihološke probleme abortusa, koji su učestaliji i ozbiljniji od samih komplikacija intervencije.

– Zbog nedostatka podrške, osude okoline, neadekvatne psihološke pomoći ove maloljetnice češće se suočavaju sa kliničkom depresijom, posttraumatskim stresnim poremećajima kao i suicidalnim pokušajima – upozorava dr Savić.

Ona naglašava da je zbog toga potreban multidisciplinaran pristup ovom problemu.

Nesigurnost, zbunjenost…

Predsjednica Strukovnog udruženja socijalnih radnika Crne Gore mr Suzana Milović kaže da je ono prisutno u svim uzrastima.

– Kada se dogodi u adolescenciji i te kako je kompleksno i izazovno. Period adolescencije, inače, predstavlja most između djetinjstva i odraslog doba, a sa tim u vezi donosi i mnoge promjene koje se dešavaju u fizičkom, mentalnom, socijalnom, emocionalnom i seksualnom razvoju mlade osobe kao i psihičkom prilagođavanju na novonastale promjene – ističe Milović.

Promjene se, dodaje ona, inače dešavaju prilično brzo, a trudnoća u tom periodu može uticati da sve bude veoma intenzivno i usloviti pojavu nesigurnosti, preosjetljivosti, zbunjenosti, uplašenosti i osjećaj anksioznosti, kako kod adolescenata, tako i kod roditelja.

– U slučaju da se maloljetnica odluči da iznese trudnoću, njen život se značajno mijenja u smislu daljeg toka školovanja i života. Vrlo brzo djetinjstvo prestaje i ona postaje roditelj.

Praksa pokazuje da maloljetne djevojke nerijetko nemaju partnera koji bi bio adekvatna podrška, dok su roditelji u manjoj ili većoj mjeri tu kao podrška. Oni zbog osjećaja srama odbacuju dijete ili se ,,zaglavljuju“ sa novim izazovom na način da se porodica na neki način socijalno izoluje – naglašava Milović. 

Ukoliko dođe do prekida trudnoće, taj gubitak, ističe ona, ostavlja neizbrisivi trag.

– Prekid trudnoće nerijetko bude tajna koja definiše klimu porodice, relacije članova – kazala je Milović.

Onlajn informacije

Komentarišući to što se djeca danas o seksualnosti informišu putem interneta, Milović ističe da ta dostupnost odaje utisak ranije zrelosti iako nije došlo do promjena kada je u pitanju seksualnost.

- Mnoge informacije koje mladi dobijaju putem interneta nijesu dovoljno korisne za njihov uzrast i često velika količina informacija bude više zbunjujuća nego korisna. Djeca i mladi prve informacije treba da dobijaju od roditelja i da ta količina bude u skladu sa uzrastom. Ovdje je posebno bitan vaspitni stil, autoritarni roditelji kod djece nerijetko izazivaju bunt i reakciju suprotstavljenu očekivanoj. Savjetuje se stvaranje prisnog odnosa, takav odnos je značajan djeci kao oslonac u formiranju ličnosti – kaže Milović.

Nakon početnih informacija od roditelja gdje se pored informisanja stvara dodatna bliskost i otvaranje mogućnosti za razgovor o različitim temama od velikog značaja je i obrazovni sistem.

IJZ dobio samo jednu prijavu o abortusu kod maloljetnica do 14 godina

Prema podacima Instituta za javno zdravlje, broj namjernih prekida trudnoće kod maloljetnica varira i kreće se u intervalu od 3,94 odsto (registrovan 2019. godine) do 16,33 odsto (registrovan 2017. godine) od ukupnog broja prijava trudnoća za maloljetnice.

To znači da u prosjeku Institutu stigne i više od 40 prijava o abortusu za maloljetnice. Iako se ovi podaci odnose i na privatne zdravstvene ustanove, svjedoci smo da se prekidi trudnoće dešavaju u mnogo većem broju kada su u pitanju privatne klinike, ali da one ne prijavljuju.

Prema zvaničnim podacima, u Institutu je za 2021. godinu zabilježen samo jedan slučaj prijave namjernog prekida trudnoće starosti do 14 godina.

Žene za odnose emocionalno i fizički spremne od 20. do 25. godine

Biološki optimalan period za stupanje u polne odnose je, prema riječima specijalistkinje ginekologije i akušerstva dr Jelene Savić, nakon puberteta kada je tijelo potpuno spremno za reprodukciju.

– Međutim, kako stupanje u polne odnose nema samo fizički aspekt, potrebno je da je osoba potpuno psihološki i mentalno zrela kao i da potpuno prihvata, zna i svjesna je odgovornosti koje sa sobom nosi stupanje u polne odnose. Tako da je granica stupanja u polne odnose individualna. Studije pokazuju da su žene u potpunosti emocionalno i mentalno spremne za odnose u dobi od 20. do 25. godine – ističe dr Savić.

Ona smatra da edukacija o seksualnosti treba da počne od strane roditelja već u ranom uzrastu kada djeca počinju da upoznaju svoje tijelo.

– Naravno, edukacija treba da je prilagođena uzrastu djeteta. Nažalost, u realnosti priča o seksualnosti obično počne kasno kada se nešto loše desi djetetu. Edukacija bi trebalo da ima za cilj da djeca razumiju i prihvataju fizičke i psihičke promjene u pubertetu, da prepoznaju rizična i neprihvatljiva seksualna ponašanja, da mogu da donesu ispravnu odluku i odlože seksualnu aktivnost. Nedostatak edukacije dovodi do rizičnog ponašanja koje podrazumijeva češće obolijevanje od polno prenosivih infekcija i kasnije svih posljedica koje one sa sobom nose, kao i većeg broja neplaniranih trudnoća i abortusa – upozorava naša sagovornica.

Centar za socijalni rad pruža hraniteljsku podršku za majku i dijete 

Milović, koja je i zaposlena u Centru za socijalni rad na poziciji rukovoditeljke područne jedinice Golubovci, kaže da su u Centru imali više slučajeva maloljetničkih trudnoća.

– Centar ima važnu ulogu posebno kada je u pitanju podrška maloljetnim trudnicama i obezbjeđivanje sigurnosti za majku i bebu. U situacijama kada maloljetna majka ima podršku svoje porodice, uglavnom rad sa porodicom bude savjetodavan, dok se u situacijama odsustva podrške planiraju aktivnosti koje bi obezbijedile siguran život za majku i bebu. Tu su od posebnog značaja licencirane hraniteljska podrška za majku i bebu gdje hraniteljska porodica u saradnji sa Centrom za socijalni rad radi na svim segmentima sa ciljem razvoja i osamostaljivanja majke i bebe.

Kada su u pitanju savjetovanje, individualna i grupna podrška nezamjenljiva su savjetovališta za mlade. U idealnom smislu ona bi trebalo da budu izdvojena iz zdravstvenih ustanova iako bi bila u nadležnostima istih.

U DZ glavnog grada, prema riječima dr Savić, radi Savjetovalište za mlade i organizuju se predavanja za starije osnovce i srednjoškolce gdje mogu da dobiju informacije koje su im od značaja za očuvanje reproduktivnog zdravlja, znanje o rizičnim ponašanjima i zdravim stilovima života.