Pravnik i stručnjak za ljudska prava iz Srbije, Milan Antonijević, ocijenio je da u Crnoj Gori vidi odsustvo saglasnosti oko pitanja koja stoje na evropskom putu.

”Takođe, izmjena Zakona o predsjedniku Crne Gore je opasan presedan i tu sam saglasan sa svim ozbiljnim pisanjima kolega pravnika iz Venecijanske komisije da se ovlašćenja predsjednika države koja su Ustavom određena ne mogu mijenjati zakonom. No, tu je Ustavni sud, da utvrdi što se utvrditi može i da okonča ovu pravno-političku krizu, pa i još jednu krizu na putu Crne Gore ka EU”, kazao je Antonijević u intervjuu “Vijestima”.

On je istakao da region zaslužuje uz pozitivne poruke, i datum i jasnu “mapu puta” do punopravnog članstva u EU.

”Ukoliko naš region zemlje EU ne vide kao dio svog mirovnog, ali i ekonomskog projekta i ne žele da se kockaju sa našim zapadnobalkanskim “buretom baruta” unutar svojih granica, volio bih da to jasno kažu. Po svemu što pratim, takva odluka o odustajanju od proširenja nije donijeta u Evropskoj uniji”, kazao je Antonijević.

Antonijević je savjetnik u Nacionalnoj alijansi za lokalni ekonomski razvoj (NALED), a ranije je bio direktor Fondacije za otvoreno društvo Srbija, direktor YUCOM-a...

U Crnoj Gori se u posljednje vrijeme često mijenjaju važni sistemski zakoni, što unosi pravnu nesigurnost. Koliko je opasno ustavne nedorečenosti rješavati tako što će se mijenjati zakoni, najčešće bez konsultacija šire stručne javnosti i uprkos upozorenjima pravosudnih tijela Evrope?

Prije odgovora na vaše pitanje, dužan sam da se osvrnem na tragediju koja se desila u Beogradu i ubistvo osmoro djece u osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u koju sam išao prije mnogo godina o kojoj i “Vijesti” veoma profesionalno pišu već danima. Nekako mi je to masovno ubistvo jedino što me je, za sve ove godine, u potpunosti izmjestilo i iz teme vladavine prava, zakona, pravosuđa, Ustava, demokratije, boljeg poslovnog okruženja i svega što sizifovski popravljam na poslovima koje radim u posljednjih dvadeset i kusur godina. To je poraz institucija i društva, a cijeli region zaslužuje odgovore na pitanja da li se nešto moglo učiniti da se tragedija spriječi, da li smo svi, pojedinci, bilo u institucijama, bilo u porodici, u svom okruženju ili u javnom prostoru učinili sve što je u našoj moći da se ukaže na problem, koliko god on bio slojevit. Taj treći maj ostaće upisan kao dan kada je Srbija dobila jasnu poruku da se mora u potpunosti promijeniti, prije svega u odnosu prema svakom pojedincu, kao i prema odgovornosti za ono što je vaš posao, a to je i poruka svim državama Zapadnog Balkana. Dužan sam i da se zahvalim svima u Crnoj Gori na solidarnosti sa porodicama žrtava. Svima u Srbiji znači da vide veliki broj ljudi u Podgorici i drugim gradovima kako dostojanstveno obilježavaju stradanja osmoro djece i čuvara škole.