Naime, Ljubica Caković je i pored svih dokaza i svjedoka, koji ukazuju na krivična djela progona, ograničavanja slobode kretanja, diskriminacije, nacionalne, vjerske mržnju predmet držala predugo u fioci, čime je ohrabribavala ovu kriminalnu grupu službenika policije koja se otrgla kontroli a sastavljenu iskuljučivo od jedne nacionalnosti da nastave dalje sa diskriminacijim i zlostavljanjem, što su oni i radili, tako su izvršili jos 26 ciljanih pretresa bez naloga sudije za istragu,i oko 50 nezakonitih privođenja u stanicu policije Crnogoraca, Bošnjaka i Muslumana.
Specijalnom državnom tužilaštvu je na osnovu čl.254. i 255. st.l. Zakonika o krivičnom postupku Crne Gore, podnijeta krivična prijava protiv Ljubice Caković državne tužiteljke u Osnovnom državnom tužilaštvu u Bijelom Polju, i to zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja iz čl.416. st.1. KZ CG , ovlašćenja i nevršenjem svoje službene dužnosti, jer je nezakonito postupala po krivičnoj prijavi protiv načelnika CB-a, Bijelo Polje, Tončić Radovana. i službenika-inspektora ovog CB-a, Moračanin Vuka, Šećković Veselina, te službenika posebne jedinice policije Crne Gore, Komnenić Milana, Kovačević Slobodana, Garčević Dejana, Bubanja Ivana, Miranović Dušana i Šljivančanin Marka, i to zbog krivičnih djela zloupotreba službenog položaja iz čl.416. st.1. KZ CG, protivzakonito pretresanje iz čl.170. st.3. KZ CG, proganjanje iz čl.168a st.1. KZ CG, i krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti iz čl.168. st.1. KZ CG.
Nezakonito postupanje i zloupotrebu službenog položaja državne tužiteljke Caković je to što prijavljena državna tužiteljka donosi rješenje o odbacivanju krivične prijave , a da nije saslušala osumnjičene Kovačević Slobodana, Gačević Dejana, Bubanja Ivana, Miranović Dušana i Šljivančanin Marka, posebno u osvrtu da su mogli priznati izvršenje krivičnih djela za koja je protiv njih podnijeta krivična prijava.
U tužilačkoj praksi nije zabilježen slučaj da se krivična prijava odbacuje, a da se u izviđaju ne saslušaju svi osumnjičeni. Nezakonito i mimo svih zakonskih propisa, je da se prije saslušanja nekih od osumnjičenih, donosi rješenje o odbacivanju kriviče prijave.
Predmetno nezakonito rješenje tužiteljke Caković ukinuo je Viši državni tužilac u Bijelom Polju aktom Ktr-P.br.11/23 od 20.02.2023.godine. Naime tužiteljka Ljubica Caković nije mogla postupati u ovom predmetu jer je njen suprug službenik MUP-a, odnosno CB-a, Bijelo Polje, i njenom suprugu je nadredjeni starješina načelnik bjelopoljske policije Tončić i njegov zamjenik Novović.
Kada se ovome u prilog istakne činjenica da je zapravo muž tužiteljke Caković napredovao u službi I da je unaprijedjen od strane načelnika Radovana Tončića, onda je očigledno da zbog ovih razloga tužiteljka Caković krši Ustav i Zakon da bi zaštitila krivične odgovornosti načelnika Tončića i ostale prijavljene.
Tužiteljka Caković osim osumnjičenih nije saslušala ni sve predložene svjedoke, a u obrazloženju rješenja ni jednom jedinom riječju ne obrazlaže ovakvo postupanje, odnosno zbog čega se oni ne saslušavaju, iako je izvjesno, da mogu pružiti relevantne podatke koji su od značaja za donošenje
odluke po predmetnoj prijavi.
Nadalje u krivičnoj prijavi Specijalnom državnom tužilaštvu je istaknuto , da rukovodilac državnog tužilaštva ili državni tužilac kome je predmet dodijeljen u rad dužan je da donese odluku, najkasnije u roku o 3 (tri) mjeseca od dana prijema predmeta (stav 1.), odnosno izuzetno, u služenim predmetima zbog obima, činjeničnih ili pravnih pitanja, odluka se mora donijeti u roku od 6 (šest) mjeseci ... (stav 2.), dok se u skraćenom postupku odluka o krivičnoj prijavi mora donijeti najkasnije u roku od mjesec dana.
Međutim, u konkretnom slučaju tužiteljka Caković ne samo da nije postupljeno u skladu sa odredbama Zakona, već je postupano apsolutno suprotno i rješenje o odbacivanju krivične prijave donosi poslije punih 9 (devet) mjeseci, od dana podnošenja prijave.
Upravo i ovo govori o njenom nezakonitom postupanju i klasičnoj zloupotrebi službenog položaja, jer i ovakvim nezakonitim postupanjem, odugovlači postupak sa očiglednom namjerom da u međuvremenu nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja za neka krivična djela, što takođe govori o zloupotrebi službenog položaja.
Komentari