To je “Vijestima” kazala Kolašinka Zorka Lakićević, čiji četvorogodišnji sin zbog toga ne može narednih mjeseci da dobije adekvatne “stimulativne tretmane i rane intervencije”.
Dječaku su, između ostalog, potrebni defektolog, slana soba, bazen, neurofidbek... Ništa od toga, objašnjava Lalićević, ne može se dobiti u Kolašinu, koji nema Dnevni centar. Takođe, tretmane koje su njenom sinu preporučili specijalisti Instituta za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora “Đorđe Kostić” iz Beograda i Dnevnog centra za autizam “Ognjen Rakočević” iz Podgorice, kao i dječja i adolescentna psihijatrica iz Kilničkog centra Crne Gore (KCCG), nije moguće dobiti ni u Dnevnom centru u Mojkovcu.
Zorka Lakićević i njen suprug su nezaposleni, korisnici su materijalnog obezbjeđenja porodice i imaju još dvoje maloljetne djece, a kako kažu, liječenje četvorogodišnjeg sina im je prioritet. Ona podsjeća da je u Kolašinu moguće koristiti samo pomoć logopeda i to u vrtiću u kojem je dječak upisan. Međutim, to je i jedini logoped u tom gradu, zadužen i za osnovce, pa Lakićević objašnjava da njen sin jednom nedjeljno može imati tu vrstu podrške neophodne za napredak. Podsjeća i da Resursni centar za obrazovanje i osposobljavanje “1. jun” u Podgorici, čije usluge dječak iz Kolašina, prema zakonu, može koristiti, ne radi tokom ljeta.
”Neophodno je da moj sin ima kontinuirane tretmane i narednih mjeseci. Nažalost, tokom ljeta ih neće moći dobiti, jer Centar za socijalni rad ne može refundirati troškove liječenja u Dnevnom centru ‘Tisa’ u Bijelom Polju. Saopšteno nam je da se na taj način mogu liječiti samo djeca iz Bijelog Polja. Začudo, kako su nam rekli u ‘Tisi’, moj sin može dobiti tretmane ako sami platimo. Nije mi jasno kako možemo dobiti te tretmane ako ih sami plaćamo, a ne možemo ako ih refundira Centar. Znači, u jednom slučaju ‘Tisa’ jeste samo za djecu iz Bijelog Polja, a u drugom nije”, objašnjava Lakićević.
U odgovoru koji je dobila iz iz Centra za socijalni rad za opštine Mojkovac i Kolašin, a u koje su “Vijesti” imale uvid, piše da je “važećim Programom pružanja usluga Dnevnog boravka za djecu i mlade “Tisa” predviđeno pružanje usluga korisnicima sa teritorije opštine Bijelo Polje”. I u tom, ali i u odgovoru iz resornog ministarstva, navodi se da roditelji mogu da se obrate direktno “pružaocu usluga kako bi zaključili ugovor o korišćenju usluga”.
Ti troškovi, objašnjava Lakićević, bili bi oko 840 eura mjesečno. Ona tvrdi da nijesu u mogućnosti da na taj način obezbijede liječenje svom sinu, jer su već imali “ogromne troškove za tromjesečno liječenje u Beogradu”.
”Teško je zamisliti sve muke i borbu sa mnogo prepreka na koje nailaze roditelji, koji su u sličnoj situaciji kao mi. Iza nas su tri mjeseca liječenja u Beogradu, na šta smo potrošili hiljade eura. Podsjećam da država refundira samo novac za tretmane, a mi smo plaćali smještaj, hranu, edukativne igračke, a određeno vrijeme i posebne vrste namirnica koje su našem sinu preporučene. S obzirom na to da imam još dvoje malo djece, od kojih je jedno beba, neophodno je bilo da svi boravimo u Beogradu”, objašnjava ona.
Lakićević kaže da u ime svog i sve djece koji imaju slične probleme apeluje na nadležne da izmijene “važeće pravilnike i zakone kako bi omogućili djeci iz opština koje nemaju dnevne centre da dobiju pravovremene neophodne tretmane”. Podsjeća i da u mnogim opštinama na sjeveru nemaju ni specijaliste koji bi djeci sa smetnjama u razvoju pružili podršku, pa su, kaže ona, roditelji prepušteni sebi, a liječenje djece zavisi od finansijskih mogućnosti.
U najgoroj situaciji su, prema njenim riječima, nezaposleni roditelji. Lakićević tvrdi da su “važećim pravilnicima i zakonskim odredbama mnoga djeca sa smetnjama u razvoju diskriminisana”.
Komentari