– Nas ovdje niko ne vidi, tako da nemamo šta da pričamo. Živimo u oskudici, gladni smo i žedni. Ostaje nam samo da i dalje sa ispruženom rukom čekamo da se neko smiluje i udijeli nam nešto da preživimo – naglašavaju stanovnici Taluma.
Navode da i pored brojnih pokušaja ne uspijevaju da prevaziđu nagomilane probleme i da bar približno stvore uslove za život nalik ostalom civilizovanom svijetu. Niko od njih nije u radnom odnosu, preživljavaju skupljajući staro željezo. Među njima nije mali broj onih koji svakodnevno obilaze kontejnere, kako bi pronašli nešto za jelo.
– I mi Romi imamo pravo na život kao i svi ostali. Slušamo da se za nas izdvaja velika pomoć, međutim, ta pomoć ovdje na Talum ne dolazi. Naša djeca su gladna i žedna, gola i bosa, dok neko uživa u izobilju. Zato nam ne preostaje ništa osim da prebiramo po kontejnerima i molimo boga da tamo nađemo nešto od hrane – navodi Džafer Miljaimi, koji sa desetočlanom porodicom živi u trošnoj i neuslovnoj kućici na obalama Lima.
Mještani Taluma ističu da im se hladnoća bukvalno uvukla i u kosti, jer je trošne kućice u kojima žive zimus bilo teško zagrijati.
– Skapavali smo zimus od studeni. Djeca su se pokrivala ćebadima i gladna nijesu ustajala po cijeli dan. Svakodnevno plaču i nešto traže, a mi nijesmo u stanju da im pružimo ni najosnovnije – priča Sait Vuci.
Naglašava da treba uzeti od bogatih i udijeliti sirotinji. Možda bi, kaki navode, i njima tada svanulo.
– Država treba da oporezije bogataše i da od tog novca sagradi domove za siromašne kao što smo mi. Međutim, od toga nema posla. Sve su naše molbe uzaludne, jer je sirotinja i Bogu teška – ističe Vuci.
Romi sa Taluma navode da su zbog nemaštine samo rijetke romske porodice ove godine proslavile svoj najveći praznik Đurđevdan Jedan od onih u čijem dvorištu se za slavu okretalo jagnje na ražnju je Ljapi Imeri, koji navodi da je sve manje onih koji u ovom naselju slave nešto na način kako se to nekada radilo.
– Zbog opšte krize, a i zbog nekih drugih stvari ovdje se sve ređe slavi i Đurđevdan i drugi praznici. Iako teško živimo, ja i moja porodica smo, ipak, nekako proslavili slavu. Sve je to skromno da skromnije ne može biti, jer niko od nas nije u radnom odnosu – kazao je Imeri čija porodici broji deset članova.
Izvor Dan
Komentari