Zajedno sa još trojicom muškaraca uspio je da spasi život malom dječaku.

Nakon incidenta, Adnan Dibrani je imao kontakt sa dječakovom porodicom, ali ih nikada nije sreo uživo. Ali sada, otprilike tri mjeseca kasnije, vraća se u glavni grad Crne Gore Podgoricu da upozna dječaka i njegovu porodicu.

-Morao sam ponovo da vidim bebu i da ga uzmem u ruke, prvi put od tada. Bio je savršeno zdrav i budan i želio je da razgleda. Smijao se sve vrijeme. Bilo je zaista lijepo vidjeti ga ponovo, kaže Dibrani. 

Govoreći o susretu, Dibrani kaže da je i porodica dječaka bila srećna zbog susreta. 

-Porodica je bila veoma srećna. Bili su tako zahvalni na ovome. To je nadrealno, i za mene i za njih.

Dibranija je, kaže, iznenadilo to što ga ljudi u Crnoj Gori prepoznaju. 

-Prva stvar koja se desila kada sam sletio i ušao u taksi je da je taksista pitao: 'Jesi li ti taj koji je spasio bebu?'

Svakog dana su mu se, dodaje, javljale tri-četiri osobe koje su ga prepoznale.

Adnan Dibrani se prisjeća dana kada je spasao dječaka. Sjećanje je ostalo duboko uzezano. 

-Pokušavam to da objasnim, tako, da kad imate djecu čekate taj prvi zvuk koji samo djeca mogu da ispuste. Kada je tog dana pustio taj zvuk, dobio sam toliki adrenalin, jer sam tada znao da je ponovo živ i da diše.To je najjače sjećanje na sam događaj - kazao je on.

Mislite li da se  dječak sjeća ovog događaja?

-Kada sam razgovarao s njim, nasmijaoo se, a njegovi roditelji su rekli da misle da prepoznaje moj glas. Kada sam ga vratio u život, počeo sam da pričam sa njim na švedskom. Da ga natjeram da se koncentriše na zvuk i na mene. Možda je to prepoznaje ovaj glas od tada, kaže Adnan Dibrani.

Dječak sada ima oko pet mjeseci. Adnan Dibrani dječaka opisuje kao malog prijatelja kojeg ima u Crnoj Gori.

-Mislim da ću ovog mališu pratiti do kraja života - zaključuje on. 

Izvor: Pobjeda