Definicija silovanja proširena je na „nedobrovoljni seksualni odnos“ sa prethodno „nasilnog seksualnog odnosa“, čime je Japan uskladio zakonsku terminologiju sa drugim zemljama.

Starosna granica za dobrovoljno stupanje u seksualne odnose je podignuta sa svega 13, na 16 godina.

Pređašnji zakoni nisu štitili one koji su prisiljavani na seks i odvraćali su žrtve od prijavljivanja takvih napada, tvrde kritičari.

Ti zakoni su dovodili i do nedosljednih sudskih odluka, što je podstaklo na poziv za promjene.

Japanski parlament je usvojio nove zakone 16. juna.

Njima je izričito navedeno osam scenarija u kojima je žrtvi teško da „oblikuje, izrazi ili ostvari namjeru da ne pristane“ na seksualni odnos.

To obuhvata situacije u kojima je žrtva pod dejstvom alkohola ili droge, izložena nasilju ili prijetnjama ili je „preplašena ili zapanjena“.

U još jednom scenariju se opisuje zloupotrebu moći, gdje je žrtva „zabrinuta“ zbog posljedica odbijanja.

Ovo je prvi put da je Japan promijenio starosnu granicu pristanka na dobrovoljno stupanje u seksualni odnos, od njenog uvođenja 1907. godine.

Ranije je Japan imao jednu od najnižih starosnih granica među razvijenim zemljama.

Međutim, osoba koja je imala seks sa maloljetnikom od 13 do 15 godina starosti biće kažnjena samo ako je pet ili više godina starija od maloljetnika.

U međuvremenu, zastarijevanje slučaja i pravni vremenski okvir za prijavljivanje silovanja prošireni su sa 10 na 15 godina, kako bi se žrtvama dalo više vremena da se odluče na taj korak.

Promjenama zakona se, takođe, zabranjuje „fotografsko voajerstvo“, koje obuhvata slikanje ispod suknje ili tajno snimanje seksualnog čina, između ostalog.

Ovaj potez je uslijedio poslije više oslobađajućih presuda optuženima za silovanje 2019. godine, što je izazvalo opšte nezadovoljstvo u zemlji i pokrenulo nacionalnu kampanju protiv seksualnog nasilja poznatu kao Flauer demo (Flower Demo).

Jedanaestog dana svakog mjeseca od aprila 2019. godine, aktivisti se okupljaju u čitavom Japanu da zahtijevaju pravdu i iskažu solidarnost sa žrtvama seksualnih napada.

Ipak, neke aktivistkinje su rekle za BBC da pravne reforme rješavaju samo dio problema.

- Moraju da se mijenjaju „izvitoperene ideje“ o seksu i dobrovoljnom pristanku koje su istrajavale generacijama, kaže Kazuko Ito, potpredsjednica tokijskog Hjuman rajts nau (Human Rights Now), organizacije koja se bavi ljudskim pravima.

Žrtve seksualnog nasilja koje izađu u javnost, takođe, često dobijaju prijetnje i ružne komentare na internetu.

Čak i kad bi se reforme sprovele, žrtve moraju da se osjećaju osnaženo da prijave napade, tvrde aktivisti.

U Japanu, žrtve seksualnog nasilja često oklijevaju da prijave zločine zbog stigme i osjećaja sramote.

Vladino istraživanje javnog mnjenja iz 2021. godine pokazalo je da napad prijavljuje samo oko šest odsto žena i muškaraca, dok polovina anketiranih žena smatra da ne mogu to da učine zbog „sramote“.

- Učenje i obrazovanje na državnom nivou su ključni da bi ova norma postala sastavni dio društva. To je jedini način da se spriječi seksualno nasilje, kao i da se okonča praksa nekažnjivosti, kaže Ito.

Sakura Kamitani, advokatica i borkinja za ljudska prava, kaže za BBC da bi Japan trebalo da ponudi više finansijske i psihološke pomoći žrtvama seksualnog nasilja.

Napadači, takođe, moraju da dobiju pomoć da bi se spriječilo ponavljanje zločina, dodaje ona.