Njegovu objavu na Facebooku prenosimo u cjelosti:

Sačekavši da se završi proces izbora za crnogorski Parlament, rukovodstvu i organima partije podnio sam ostavku na sve partijske funkcije.

Svojim prijateljima, partijskim kolegama, glasačima i simpatizerima SNP-a, želim da objasnim ovaj svoj postupak.

Kao prvo, želim da izrazim zadovoljstvo, što je Socijalistička Narodna Partija CG, uprkos svemu, ušla u parlament, čemu sam i sam dao doprinos i čestitam na tome svojim partijskim drugovima.

Ipak, SNP kao visedecencijska partija koja je vodila upornu borbu sa Đukanovićem i njegovim sljedbenicima, ne bi trebalo da cenzus u uslovima rekordno niske izlaznosti doživljava kao uspjeh.

U SNP sam došao kao formirana ličnost i profesionalac, sa biografijom koju sam gradio u poslovnom svijetu i kojoj se teško može naći zamjerka, na poziv i inisistiranje najužeg rukovodstva partije.

Dva su razloga zbog čega sam taj poziv prihvatio.

Prvo – pored političkih ciljeva koje je SNP proklamovala i borila se za njih, pripradam porodici koja je od osnivanja davala podršku toj borbi.

Drugo – moja želja da se partija osvježi, obnovi i osavremeni, kako bi bila značajan faktor u političkom životu CG.

Ideje, način i viziju pravca u kojem partija treba da se kreće, predstavio sam u kampanji za gradonačelnika Podgorice, kao kandidat SNP-a.

Nakon tih izbora sam na organima partije predlagao i insistirao na određenim promjenama u načinu funkcionisanja stranke. Želio sam da entuzijazam grupe mladih ljudi iz partije bude bolje iskorišćen. Njihova energija i znanje je trebalo da bude nešto što će privući nove birače i proširiti uticaj partije.

Svoje stavove sam jasno i glasno iznosio na organima partije u dužem periodu. Imao sam utisak da je većina mojih kolega pokazala razumijevanje za moje stavove, ali oni nisu dobili prolaznost.

I dalje mislim da SNP nije partija koja treba da se zadovolji prelaskom cenzusa. Ako su najodgovorniji ljudi u partiji zadovoljni sa tim, ja nisam.

Lično sam bio nezadovoljan i brojem glasova osvojenim na lokalnim izborima u Podgorici, a taj broj je bio značajno veći u poređenju sa rezultatima ostvarenim u glavnom gradu na tek završenim parlamentarnim izborima. To mi daje za pravo da mislim da su moja ukazivanja bila na mjestu.

Bez obzira na iznijeto, kao i na neke špekulacije koje su se pojaviljivale u kampanji, nisam želio da napravim nijedan potez, koji bi mogao da nanese bilo kakvu štetu izbornom rezultatu SNP-u.

Zato sada javno iznosim svoje mišljenje. Put kojim partija ide ne bi trebao da se svodi na puko preživljavanje i zadovoljavanje pojedinih ličnih ambicija. Drugim riječima, bez obzira na postizbornu kombinatoriku i moguće učešće u vlasti, SNP-u su potrebne korjenite promjene i nova lica oslobođena bilo kakvih balasta prošlosti. Partija bi trebalo da se prilagodi novom vremenu i nastavi da bude značajan igrač na političkoj sceni.

Mojim prijateljima iz SNP-a želim da kažem da čin podnošenja ostavki na partijske funkcije ne znači da i dalje neću biti neko ko će se radovati svakom, ali pravom uspjehu SNP-a i na koga će, kao čovjeka i od sad moći da računaju.

SNP su ranije napustili Danijela Đurović, Marko Kovač, Aleksandar Damjanović, Miomir Vojinović…