Pismo gospodina Vujanovića prenosimo integralno:

Poštovani Predsjedniče Crne Gore, gospodine Jakove Milatoviću,

Upoznao sam Vas u Skupštini Crne Gore kada ste polagali zakletvu i istog dana prisustvovao svečanom prijemu koji ste organizovali na Vili Gorica. Nijesam se odazvao pozivu za obilježavanje Dana državnosti u Rezidenciji - na uzvišenom i veličanstvenom prijestonom Cetinju, jer ste me - u međuvremenu - teško uvrijedili bolnom pričom o murinskim žrtvama. Žrtvama zakojima je bol - i neizmjeran i trajan a briga Crne Gore - i velika i obavezna.

Zato ovo otvoreno pismo počinjem izvinjenjem porodicama stradalih, jer sam prunuđen da pišem o danu koji je za njih neprebolan.

Neposredno nakon prvog bombardivanja - kao predsjednik Vlade - pošao sam u Murino i, sa direktirom Direkcije javnih radova i predsjednicima opština Plav i Berane, obišao mjesto užasa koje je odnijelo šest nevinih žrtava. Mjesto užasakoje je moglo da bude slika ukupne Crne Gore - da se nije vodila državna politika koja je našu državuzaštitila od takvog zla i nezaslužene tragedije.

Crna Gora je mogla da bude Murino samo u jednoj kampanji bombardovanja - kako su se - tim surovim vojnim terminom - zvali naleti aviona koji su bacali smrtonosne bombe. Bombe koje su odnosile nevine živote, ljude teško ranjavali a uništavali ono što su generacije mukotrno - i uglavnom iz sirotinje - stvarali sa velikom posvećenošću.

Dok smo, sa nekoliko mještana koji nijesu napustili Murino, prelazili jednu trećinu neuništenog mosta na Limu avioni NATO-a su letjeli iznad nas sa namjerom da ponove bombardovanje i unište i ostatak mosta koji je bio tada samo za pješački prelaz. Na upozorenja da se odmah udaljimo, jer bi stradanje tadašnjeg predsjednika Vlade i onih koji su bili na mostu bilanova i tragična opomena, saopštio sam da ćemo prvo da izjavimo saučešća porodicama nevino stradalih i obiđemo povrijeđene u bolnici u Beranama - a onda u Podgorici - u okviru Vlade vidimo šta, kako i u kom vremenu možemo pomoći. Tako je i bilo.

Neposredno nakon našeg obilaska mosta i Murina uslijedilo je ponovno bomdardovanje - tada bez žrtvava - jer u tom prostoru užasa više nikoga i nije bilo. Na Vladi smo odmah donijeli odluku o obnovi mosta na Limu i objekata koji su se mogli obnoviti. Dana 8. oktobra 1999. godine otvoren je novi most na Limu u Murinu koji je bio i najveća investicija u obnovi objekata srušenih u NATO bombardovanju.

Izrazio sam prilikom otvaranja mosta žaljenje zbogšest žrtava koje su stradale u bombardovanju koje obavezuju - kako su mediji i prenjeli - "ne samo na sjećanje nego i na brigu i pažnju prema njihovim porodicama znajući da nas Murino može opominjati da sila može da donese samo nesreću i da je besmisleno uporno izazivati silu".

Siguran sam da ima i načina i vremena i obaveze da se i dalje poklanja i briga i pažnja porodicama nevino stradalih. To je i velika i trajna dužnost onih koji vrše vlast.

Na kraju ovog otvorenog pisma uputiću Vam Predsjedniče Crne Gore samo jednu poruku. Sve prolazi. Prošli su predsjednički mandati prije mojih. Prošao je i predsjednički mandat nakon mog. Proći će i Vaš. Ostaće zapamćene neke rijeći i neka dijela koje sepamte ili po zlu ili dobru.

Na ovo otvoreno pismo - uz ponovno izvinjenje porodicama žrtava - obavezale su me Vaše bolne i neistinite poruke na nevino stradale u Murinu.

Postoji, naravno, i neprolazno. Trajna je i neprolazna Crna Gora. 

Neka je vječna Crna Gora.

Izvor: M portal