Njegova upornost, motivacija, ali i želja da pomogne ne samo mladima iz svoje zajednice, već cjelokupnm društvu doveli su ga na pijadestal uspjeha, još jednom dokazujući da su prepreke tu isključivo da nas ohrabre i učine jačima, a nikako da nas skrenu s puta i udalje od zacrtanog cilja.

Baftijari, za kojeg s punim pravom možemo reći da treba da posluži kao primjer i ponos cijeloj Crnoj Gori, pozitivnim stavom i ambicijama usmjerenim isključivo ka dobrobiti svih „vodi” nas kroz različite faze svog života – od izbjegličkog kampa na Koniku, do osnovne škole „Božidar Vuković Podgoričanin”, srednje škole „Sergije Stanić”, Fakulteta političkih nauka u Podgorici, te CEU univerziteta u Beču.

On za portal Dnevno poručuje da uvijek treba vjerovati u sopstvene mogućnosti i ostvarenje želja, ma koliko nam se one u datom trenutku činile daleke i nedostižne.

„Nakon osnovne škole nijesam planirao da nastavim obrazovanje”

Prvi koraci u obrazovanju za Baftijarija su, ne krije, bili izazovni. Osnovna škola „Božidar Vuković Podgoričanin” na Koniku bila je prva, ali možda i najteža stepenica ka današnjem zvanju.

„Bilo je izazovno pogotovo u osnovnoj školi, jer ja sam sa Kosova, a izbjegli smo u Podgoricu. Tada, u tim uslovima bilo je jako teško pogotovo zbog života u Kampu, zbog okoline kakva je tada bila i činjenice da nije imalo mnogo učenika iz romske zajednice, pogotovo onih koji su pohađali matičnu školu “Božidar Vuković Podgoričanin”. Imao sam i malo problema sa drugom djecom”, prisjeća se Baftijari.

Nakon završenog prvog razreda, prebacuje se u područno odjeljenje. Tu završava drugi, treći i četvrti razred, a nakon toga se opet vraća u matičnu školu gdje privodi kraju osnovno obrazovanje.

Tada je bilo troje Roma u odjeljenju, ali je samo on iz te moje generacije nastavio do kraja školovanja. Bilo je raznih situacija od petog do osmog razreda, ali njegovi roditelji i razredna Hatema Kajošaj, koja mu je predavala crnogorski jezik, odigrali su ključnu ulogu u tome da završi osnovnu školu.

Od „nećeš izdržati ni do tromjesečja” do jednog od najboljih u generaciji

Nakon sticanja osnovnog obrazovanja ne krije da je planirao da odustane od daljeg usavršavanja. Želio je tu da stavi tačku i da se okrene ka nekom drugom pravcu. No, upravo je jedan događaj namijenjen mladima bio „okidač” da se predomisli.

„Nisam planirao da nastavim obrazovanje, jer moje iskustvo nije bilo dobro i nisam imao nešto mnogo drugara do kraja osnovne škole”, navofi Baftijari.

Prijavio se u ljetnju školu koju je organizovao Forum MNE i otiša na kamp na kojem su govorili o stereotipima i predrasudama. Imali su zadataj “igranje uloga” i u svim situacijama se pronalazio.

“Vidio sam da je taj nejednak tretman u odnosu na druge upravo zbog toga što dolazim iz romske zajednice. Tu sam prelomio da želim da idem putem obrazovanja, da želim da promijenim tu sliku i da kažem da, samo zato što pripadam jednoj zajednici, ne mora da znači da ne mogu da uradim nešto ili da sam manje vrijedan”, dodaje Baftijari.

Prema njegovim riječima, ne mora da znači da su djeca iz romske zajednice manje vrijedna i sposobna u odnosu na druge ako im se pruži prilika.

Školovanje je nastavio u srednjoj stručnoj školi „Sergije Stanić”.

Nije naišao na adekvatan prijem od tadašnjeg direktora škole.

“Iz ove perspektive ne mogu da vjerujem da je jedna takva osoba mogla da radi kao prosvjetni radnik. Meni je na startu rečeno da bi bilo bolje da odaberem neku drugu školu i da neću tu moći da izdržim ni tromjesečje, jer je jako kompetitivno. Gledalo se drugačije na mene, a na kraju sam bio jedan od najboljih u generaciji. Moram, zaista, da pohvalim profesore sa kojima sam imao saradnju i ostali su mi u najljepšem sjećanju, pogotovo moja razredna Marijeta”, prisjeća se Baftijari.

Vjeruje da je u tom periodu imao sreće, jer koliko god da je bilo prepreka, bilo je i profesora koji su mu pomagali da ih prevaziđe.

Nakon srednje je upisao Fakultet političkih nauka u Podgorici. Završio je Međunarodne odnose i dipomatiju, a uporedo sa prvom godinom počeo da radim. Tako je uporedo studirao i radio. Bio je dosta aktivan u romskom civilnom sektoru i radio na unapređenju položaja mladih nevezano jesu li iz romske zajednice ili ne.

Centralnoevropski univerzitet kao testiranje sopstvenih granica

Upravo ga je taj aktivizam, kako navodi, i ohrabrio da iskuša svoje mogućnosti i proba da upiše master studije na prestižnom Centralnoevropskom univerzitetu u Beču.

Kroz rad u civilnom sektoru uvidio je da je najveći problem što zajednica iz koje dolazi živi na margini društva i nikako da izađe iz tog začaranog kruga siromaštva. Smatra da se moraju kreirati bolje politike koje će dati više efekata.

Ne krije da iz Beča nosi samo najljepša iskustva, te da je upravo razvoj kritičkog mišljenja nešto po čemu se tamošnji sistem obrazovanja razlikuje od našeg.

Na tom univerzitetu su studenti su iz svih krajeva svijeta. Imao je kolege sa afričkog kontinenta, iz Azije, Amerike…

“Sa tog aspekta nevjerovatno je koliko se čovjek obogaćuje na ličnom planu. I uopšte komunikacija sa studentima, ali i profesorima je drugačija. Taj odnos profesor – student nije kao kod nas. Drugačiji je pristup profesora prema studentima i tretiraju se jednako, nema hijerarhije. Svi su kolege i gledaju samo kako jedni drugima mogu da pomognu”, kaže Baftijari.

Razlika je, kako dodaje, i što se kod nas u procesu formalnog sticanja obrazovanja više fokus stavlja na to da se gradivo usvoji sa ne toliko razumijevanja. Ne razvija se kritička misao, i tu vidi najveću razliku.

“Ovamo gdje sam studirao uče te da razmišljaš svojom glavom, da vidiš gdje je problem i kako to da se prevaziđe, što baš i nije slučaj u Cnoj Gori”, pojanjava Baftijari.

Baftijari ne krije da su mu na putu do uspjeha roditelji bili najveća podrška. Iako zbog vize nijesu mogli da prisustvuju ceremoniji dodjele diploma u Beču, onlajn putem uspjeli su da isprate događaj i na taj način budu podrška.

Govoreći generalno o položaju Roma u Crnoj Gori poručuje da se kao ključi problem nameće anticiganizam.

„Strategija koja se radi za romsku zajednicu oslikava strategije koje se rade na nivou Evropske unije. Rekao bih da je to u Crnoj Gori i te kako problem i utiče na sve ključne oblasti, bilo da je u pitanju obrazovanje, zapošljavanje, zdavstvo ili stanovanje”, ocjenjuje sagovornik portala Dnevno.

Govoreći o obrazovanju mladih Roma smatra da nije dovoljno raditi isključivo sa djecom. Treba, kako dodaje, raditi i na stvaranju drugih preduslova, na tome da makar jedan od roditelja ima neki normalan posao i redovna primanja.