“Da o tome stalno razmišljam, samo bih se ugasio, slično kao Putin koji sada više ne izlazi iz svog bunkera,” rekao je Zelenski u intervjuu za CNN prošlog mjeseca i dodao da “naravno da moji tjelohranitelji razmišljaju o tome, to je njihov zadatak. Ja o tome ne razmišljam.”

Razumljivo je da Zelenski ne želi previše da se zadržava na tom problemu, no njegove pristalice kod kuće i u inostranstvu ne mogu da ga ignorišu. Još otkad je odbio ponudu Amerikanaca da ga evakuišu iz zemlje, rekavši im “treba mi municija, ne prevoz,” ukrajinski predsjednik ima ključnu ulogu u jačanju međunarodne podrške u borbi protiv Rusije, piše Politiko.

Ne čudi da ruski političari i ultranacionalistički vojni blogeri uglas zahtijevaju atentat na Zelenskog. Njegov status simbola pravedničke borbe, njegova sposobnost da preklinje i kori svoje saveznike dok mu ne daju što želi, njegova volja da se pojavljuje na ratištima i u zgradama parlamenta – sve to znači da je Zelenski hodajuća meta, navodi Politiko.

Nekoliko sedmica nakon početka Putinove invazije u februaru prošle godine, jedan od savjetnika Zelenskog, Mihail Podoljak, otkrio je da je na njegovog šefa desetak puta pokušan atentat. Za to su bili odgovorni ruski saboteri i obavještajci, uključujući Čečene i plaćenike iz Vagnera koji su pokušavali da upadnu u dobro čuvani i nadgledani kvart Kijeva gdje se nalazi vlada.

Sam Zelenski je navodno na Zoom sastanku s američkim senatorima nedugo nakon početka invazije izjavio da je to možda posljednji put da ga vide živog.

Rizik je danas očito mnogo manji nego što je bio u haotičnim prvim sedmicama rata, kada su ruski tenkovi bili na putu prema Kijevu, a mnogi su sumnjali da će Ukrajina preživjeti. Ipak, niko u ukrajinskoj vladi i parlamentu ne sumnja da je opasnost još uvek ozbiljna.

U martu ove godine, ponovno su se čuli glasni pozivi na ubistvo Zelenskog nakon što su ruski saboteri koji podržavaju Ukrajinu i bore se protiv Putina upali preko granice i napali dva ruska sela u oblasti Brijansk. Ruski poslanik Mihail Deljagin rekao je tada da je “jedini normalni odgovor” na ovaj incident “trenutna eliminacija Zelenskog.”

Zbog prijetnje koja se nad njim nadvija, posjete Zelenskog inostranstvu planiraju se u najvećoj tajnosti. Ukrajinski zvaničnici bili su bujesni kada je planirana posjeta Zelenskog Briselu prošlog februara u javnost procurila tri dana pruje njegovog očekivanog dolaska, što je čitav put dovelo u opasnost.

Naravno, Kremlj ima dugu i jezivo uspješnu istoriju u operacijama atentata, navodi Politiko i podsjeća na Aleksandra Litvinjenka, ruskog obavještajca koji je prebjegao u Ujedinjeno Kraljevstvo i bio otrovan radijacijom 2006. godine, kao i neuspješnog trovanja novičokom Sergeja Skripalja iz 2018.

Šta kaže Ustav?

S obzirom na visoke uloge, ne čudi što ukrajinski zvaničnici ne žele da razgovaraju o tome šta bi se dogodilo da Rusija uspe.

Ipak, uprkos tome što ne žele javno da govore o toj temi, to ne znači da ne postoji plan, barem kako kažu ukrajinski političari i analitičari. Američki državni sekretar Entoni Blinken i sam je to rekao: “Ukrajinci imaju planove – neću o njima govoriti – kako bi osigurali ono što mi nazivamo ‘nastavak vlasti’ na ovaj ili na onaj način,” rekao je Blinken prošle godine za CBS.

Formalno je linija po ukrajinskom ustavu jasna.

“Ako predsjednik ne može da vrši svoje dužnosti, predsjednik Vrhovne Rade (ukrajinskog parlamenta) preuzima njegove odgovornosti,” rekao je Mikola Knjažitski, opozicioni poslanik iz Lavova. “Dakle, ne bi došlo do vakuuma na državnom vrhu.”

Predsjednik Vrhovne Rade Ruslan Stefančuk, član je političke stranke Zelenskog, a ne uživa pretjeranu popularnost u anketama. Ona se kreće na nekih 40 posto, manje od polovine podrške koju ima Zelenski. Stefančuk nije popularan ni među opozicijom.

“Ali ne mislim da je to posebno važno,” kaže Adrijan Karatnicki, viši saradnjik pri Evroazijskom centru Atlantskog savjeta. “Postoji jaki tim u vođstvu i mislim da bismo u tom slučaju vidjeli kolektivnu vladu.”

Vladajući savjet vjerovatno bi se sastojalo od Stefančuka na čelu, zajedno s Andrijom Jermakom, bivšim filmskim producentom i advokatom koji je sada šef Kabineta predsjednika, ministrom spoljnih poslova Dmitrom Kulebom i ministrom odbrane Oleksijem Reznikovim. Valeri Zalužni ostao bi glavni ukrajinski general.

Karatnicki kaže da se nada da će u savjetu vidjeti i TV zvezdu Serhija Pritulu, koji sada vodi velike humanitarne inicijative, a izuzetno je popularan u javnosti.

“Zemlja je došla do tačke ogromne solidarnosti i nacionalnog jedinstva. Kada bi se Zelenskom dogodilo nešto strašno, to ne bi označilo onoliko dramatičnu prekretnicu kao što mislite,” kaže Karatnicki.

Naglašava da je Ukrajina stvorila “dobro podmazanu” administrativnu, vojnu i diplomatsku mašineriju.

“Ne želim time da kažem da je Zelenski nebitan u svemu, ali mislim da je jedinstvo zemlje neupitno“, dodaje.

Šok za sistem

Istorija ovde nudi određenu utejhu.

“Atentati nikada nisu promijenili tok istorije”, izjavio je samouvjereno britanski premijer Benjamin Dizraeli nekoliko sedmica nakon ubistva američkog predsjednika Abrahama Linkolna. Taj atentat zaista nije uspio da donese rušenje reformi koje je sprovela Linkolnova administracija.

Naravno, postoje i izuzeci: nevjerojatne posljedice atentata na habsburškog nasljednika Franca Ferdinanda 1914. u Evropi su se osjećale decenijama.

Situacija Ukrajine je, naravno, posebna. Iako bi smrt Zelenskog bila nevjerovatno psihološki šokantna, Karatnicki kaže da potencijalne posljedice treba procijeniti, uzimajući u obzir transformaciju Ukrajine od početka rata.

Putinov napad stvorio je snažan osjećaj ukrajinske državnosti i oblikovao “snažne institucije,” kaže on. Javnost je ujedinjena “po pitanju ciljeva,” dodaje.

“Važno je prisjetiti se da su ključni faktori u borbi protiv ruske agresije otpornost oružanih snaga, vještina zapovednika i pobjede na frontu. To je najvažnije kada pričamo o političkoj stabilnosti Ukrajine”, kaže Knjažitski.

Najslabija karika

Ako postoji slaba karika u ovom scenariju, ona najvjerovatnije nije u Ukrajini, već među njenim saveznicima.

Ukrajinci imaju mnogo balansiranije mišljenje o Zelenskom i prepoznaju i njegove snage i slabosti. Zelenski dobiva priznanja za vođenje zemlje u ratu, no i kritike zbog počinjenih grešaka.

S druge strane, međunarodni mediji očarani su njegovom harizmom i jednostavnom pričom borbe Davida i Golijata. Transformacija ukrajinskog predsjednika od razočaravajućeg čelnika za vrijeme mira do “novog, mladog i veličanstvenog oca nacije”, kako je rekao francuski intelektualac Bernar-Anri Levi, bila je zapanjujuća.

Njegova retorika i moć govorništva osvojili su srca javnosti od Vašingtona do Londona. Eliminacija Zelenskog vjerovatno bi mnoge šokirala i zbunila, a mogla bi da pojača pritisak na Ukrajinu da počne da pregovara i čini kompromise.

Uprkos tome, ovo nije rat jednog čovjeka. A u Ukrajini nema sumnje da bi se druge vođe – jednako vrijedni – pojavili na sceni, kao što su činili od prvih dana invazije.

Jaroslav Aznjuk, ukrajinski preduzetnik, odbacio je mogućnost ruskog atentata kao “paralelni svijet,” no dodao je da, ako bi do toga zaista došlo, Ukrajina ne bi posustala ni trena.

“Zelenski dobro obavlja dužnost vođe u ovim izazovnim vremenima. Ipak, stav apsolutne većine Ukrajinaca je da nikada nećemo odustati, nikada se nećemo pokoriti Rusiji”, poručuje Aznjuk.