Državna revizorska institucija (DRI) ocijenila je nedavno da postupak uspostavljanja i upravljanja Registrom nepokretnosti državne imovine još nije u dovoljnoj mjeri uspješan. Revizijom je utvrđeno da postojeći normativni okvir ne predstavlja odgovarajući osnov za uspostavljanje potpunog i jedinstvenog Registra državne imovine, te da ne sadrži procijenjenu vrijednost nepokretne stvari u momentu evidentiranja.

Pomaka ima

Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu za Portal RTCG ocjenjuje da nakon što deceniju Demokratska partija socijalista (DPS) ništa nije učinila po ovom pitanju, sada imamo pomak. No, cijeni, nije dovoljan, jer građani i dalje nijesu uvjereni da država ima kvalitetan, pouzdan i potpun registar imovine. 

“Javni je interes da se ova dugogodišnja zakonska obaveza ispuni na najbolji mogući način, a to je samo onda kada izradite pouzdan i potpun registar državne imovine (uz nepokretnosti je neophodno znati i za ostala dobra), koji neće ostavljati prostora za bilo kakva dvosmislena tumačenja u javnosti ili osporavanja da posao nijeste uradili kako treba”, ukazuje Mrdović.

Javna administracija je pretrpana zaposlenima, pa naša sagovornica ističe da ima i više nego dovoljno ljudskog kadra da se završi posao evidencije državne imovine na cjelovit i kvalitetan način.

“Imati registar državne imovine, odnosno znati čime država zapravo raspolaže, nije samo pitanje poštovanja zakona i u neku ruku i njene ozbiljnosti, već i temelj da tom imovinom raspolažete u korist svih građana, da preduzimate mjere njene zaštite, da sprječavate zloupotrebe”, poručuje Mrdović.

Kada znate šta sve imate onda možete i da valorizujete kvalitetnije javna dobra ili, kako pojašnjava, kada znate sa kojim objektima raspolažete, a koji se ne koriste, onda sa malo ulaganja možete da riješite ozbiljne probleme građana, posebno onih socijalno ugroženih.

“A kada ne vodite ili nemate potpunu evidenciju o onome čime raspolažete, onda je to siva zona i moguće su brojne zloupotrebe, ne samo u smislu prisvajanja državne imovine, već i njenog povremenog korišćenja radi ličnih koristi. Nedopustivo je ponašati se kao podstanar u vlastitoj kući, jer se ne radi o pojedinačnim interesima, već o interesu svih građana”, kategorična je Mrdović.

Govoreći o šteti za državu koja je stvorena time što nemamo uređeno pitanje ovog registra, Mrdović kaže da je teško uopšteno govoriti o šteti za državu zbog nepostojanja precizne evidencije, a bez opipljivijih podataka na osnovu kojih bi se mogao izvesti zaključak.

“Ali ono što se može nesporno smatrati jeste da su izostankom evidencija bile i veće šanse za potencijalne zloupotrebe. U konačnom, a imajući u vidu činjenicu da je osnovni Zakon o državnoj imovini još iz 2009. godine, dok u međuvremenu digitalno društvo "gazi sve pred sobom“, više je nego jasno da ovaj zakonski tekst treba mijenjati i unaprijediti, jer ga digitalizacija u dobroj mjeri čini zastarjelim”, zaključuje Mrdović.

Problemi se uočavaju odavno

I advokat Miroslav Vučetić primjećuje da je ozbiljan problem u evidenciji i stvarnom popisu imovine, te da to pogađa i državu Crnu Goru i privatne vlasnike.

“Uspostavljanjem jedinstvene evidencije državne imovine od nadležnog organa daće se jasan i transparetan uvid u imovinu kojom raspolaže država, automatizovaće se poslovi vođenja evidencije državne imovine, smanjiće se mogućnost grešeke u evidenciji imovine, omogućiće se analitika u realnom vremenu kao i smanjenje troškova i gubitaka državne imovine”, smatra naš sagovornik.

On ističe da je mnogo problema koji se provlače sa kraja osamdesetih i početka devedesetih godina kada je došlo do prelaska sa tzv. starog katastarskog premjera na novi, i da su pri tome bile obrazovane Komisije za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i pravima na njima, koje, kaže, nijesu radile dobro svoj posao.

“To se odrazilo i na samu pravilnu i tačnu evidenciju državne imovine. Kao državna imovina su se upisivale nepokretnosti koje su vlasništvo privatnih lica i obrnutno, što ni naknadno nije ispravljano, a što traje i do danas, pa kao rezultat imamo situaciju da su nam sudovi zatrpani velikim brojem predmeta, te da postupci traju i po više godina, pa čak i decenija, a istovremeno proizvode ogromne materijalne troškov., Naravno, kako za državu Crnu Goru i lokalne samouprave, tako i za fizička/pravna lica koja su stranke u tim postupcima”, navodi Vučetić.

I na terenu kaže on, postoji neorganizovanost od države i lokalnih samouprava, jer izostaje blagovremeno i efektivno reagovanje na brojne nezakonite gradnje i devastaciju državne imovine, “a vrlo često i imovine koja je označena i kulturnim dobrom i pod posebnom je zaštitom zakona”.

Katastarska evidencija se, navodi Vučetić, u velikom broju slučaja ne podudara sa stvarnim stanjima na terenu.

“Nije rijetkost i slučaj da i od samih licenciranih geodetskih firmi imamo sačinjavanje netačnih elaborata, koji kasnije budu ovjeravani, pa i kada se u praksi dostave dokazi o takvim protivpravnim postupanjima kao epilog tome imamo ćutanje organa i nepokretanje postupaka po službenoj dužnosta i ako su to dužni da urade po sili zakona”, pojašnjava Vučetić.

Smatra da je evidencija i državne i privatne imovine vrlo ozbiljan i gorući problem u Crnoj Gori koji zahtijeva radikalne poduhvate ako se uopšte i namjerava pravovremeno i efektivno reagovati, a samim tim i konačno riješiti taj problem.

“Svjedoci smo da se i od države i od strane lokalnih samouprava vrlo učestalo donosi i/ili mijenja već donijeta planska dokumentacija, a da za to i ne postoji realan i zakonski osnov, dok je sam postupak donošenja i/ili izmjene planske dokumentacije trenutno vrlo upitan. Međutim, u konačnom se sve svodi da je donošenje i/ili izmjena planske dokumentacije vrlo često fiktivnog karaktera i/ili da se donosi za i u korist pojedinca što samo po sebi otvara i zalazi u pitanje krivično-pravne odgovornosti”, navodi Vučetić.

Zakonska regulativa dobra ali se ne primjenjuje

Da bi se prišlo rešavanju problema, smatra da je neohodno izvršiti radikalnu promjenu u samoj organizaciji, te donijeti brojna tehnička rješenja i instrumente u otklanjanjuproblema, jer zaista nema efekta donijet i imati zakonsko rješenje ako ne postoje brojna tehnička rješenja i instrumenti koji bi obezbjedili primjenu zakona.

“Neophodno je oblikovati i samu svijest kod svakog od nas, u čemu nam upravo mediji mogu biti od velike pomoći, gdje moramo shvatiti da je i ta državna imovina zapravo imovina koja je vlasništvo svih nas, dok devastiranjem iste nanosimo štetu upravo nama samima, a štetne posljedice nas neće zaobiči i iste ćemo ponovo sami morati otkloniti o svom trošku”, poručuje Vučetić.

Državna imovina je uređena Zakonom o državnoj imovini kojim se uređuje korišćenje, upravljanje i raspolaganje stvarima i drugim dobrima koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi, a tim zakonom je propisano da državnu imovinu opredjeljuje pravo državne svojine na pokretnim i nepokretnim stvarima, na novčanim sredstvima, hartije od vrijednosti, i druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi.

Crna Gora, prema riječima Vučetića ima solidan set propisa, mada, kaže da mnogi od njih zahtjevaju hitne i korijenite izmjene.

“Međutim, u praksi ti propisi bivaju samo crno slovo na papiru, a sve kod činjenice jer se isti vrlo često ne sprovode u praksi. Ili izostaje znanje da se sprovedu ili izostaje brzo i efikasn sprovođenje, ili je nemoguće da se sprovedu zbog tehničkih nedostataka”, zaključuje Vučetić.