Iz CGO-a su podsjetili da je prije 28 godina, napadom na Knin, u zoru 4. avgusta 1995. godine, počeo dugo pripremani egzodus Srba iz Krajine. 

“U vojno-policijskoj operaciji hrvatskih jedinica “Oluja”, izvršeni su sistemski zločini prema civilnom stanovništvu srpske nacionalnosti i njihovoj imovini. Za nekoliko dana protjerano je oko 250.000 ljudi, uglavnom u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i ostale zemlje nekadašnje Jugoslavije, a hiljade kuća i ostalih objekata je spaljeno. Do danas se veliki broj izbjeglih nije vratio u područja iz kojih su prognani. Prema podacima Hrvatskog helskinškog odbora za ljudska prava, do kraja 1995.godine, ubijeno je oko 400 Srba koji su odlučili da ostanu u svojim kućama“, podsjećaju iz CGO-a.

S dubokim razočaranjem i ozbiljnom zabrinutošću, osudili su činjenicu da pravda u vezi sa zločinima tokom operacije Oluja nije zadovoljena, a krivično-pravni procesi nijesu izvedeni na valjan način.

To kako dodaju predstavlja duboko ukorijenjenu nepravdu prema žrtvama i njihovim porodicama, kao i prema društvu u cjelini.

“Podsjećamo da su u dosadašnjim sudskim postupcima, jedino pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 2008. godine za zločine nad srpskim stanovništvom u “Oluji“ optuženi Ante Gotovina, zapovjednik Zbornog područja Hrvatske vojske Split i glavni operativni zapovjednik operacije “Oluja” u južnom dijelu područja Krajina, zatim Ivan Čermak, zapovjednik Zbornog mjesta Knin i Mladen Markač, zapovjednik Specijalne policije MUP-a Republike Hrvatske. Prvostepenom presudom, iz 2011. godine, Gotovina i Markač su osuđeni na 24 i 18 godina zatvora za ratni zločin i zločine protiv čovječnosti, dok je Čermak oslobođen, da bi nakon žalbe, naredne godine, Gotovina i Markač bili oslobođeni od krivične odgovornosti. Ova presuda je izazvala dosta kontraverzi jer su Raspravno i Žalbeno vijeće MKSJ – na osnovu istih činjenica i istog prava – došli do dijametralno suprotnih zaključaka o ključnim pitanjima o kojima su se na suđenju sporili optužba i obrana. Ti zaključci ne dovode u pitanje utvrđene činjenice o tome šta se dogodilo tokom i nakon operacije “Oluja”, poručili su iz CGO-a.

Neodgovarajući krivično-pravni procesi otežavaju mogućnost da krivci za zločine odgovaraju za svoja nedjela, čime se u značajnoj mjeri ugrožava osjećaj povjerenja u pravosudni sistem i državne institucije. 

Uspostavljanje pravde kako navode za žrtve operacije “Oluja“ predstavlja osnovno ljudsko pravo, te je neophodno da nadležne institucije i politički lideri preduzmu odgovarajuće korake kako bi obezbijedili pravedan i transparentan sistem, koji će riješiti brojna pitanja nestalih, tragično nastradalih, njihovih porodica, raseljenih, komandne odgovornosti, reparacija i memorijalizacije, a koja duboko opterećuju kompletno društvo regiona.

“Danas kada se prisjećamo jedne od najvećih patnji u skorijoj istoriji regiona, ne smijemo zanemariti činjenicu da svakodnevno svjedočimo i političkoj zloupotrebi ove tragedije. Umjesto fokusa na pomirenje i izgradnju bolje budućnosti, neodgovorni politički akteri instrumentalizuju patnju nevinih žrtava u cilju ostvarivanja vlastitih političkih ambicija. Kako bismo odali istinsku počast stradalima, moramo se ujediniti i osigurati da se ova važna istorijska lekcija koristi za izgradnju društva koje se zalaže za pravdu, istinu i pomirenje, a ne za političku manipulaciju“, ističe se u saopštenju.

U cilju kreiranja društva zasnovanog na vladavini prava, CGO je pozvao nadležne organe i političke aktere da preduzmu neophodne mjere kako bi se obezbijedio pravičan i civilizovan odnos prema ovom zločinu.

“Samo kroz adekvatnu primjenu zakona i odgovornih političkih narativa možemo izgraditi društvo koje poštuje žrtve, izbjegava njihovu političku zloupotrebu i osigurava da se zločini nikada ne zaborave i kao takvi ne ponove“, zaključuje se u saopštenju.