“AI ima veliki potencijal – ali potencijal da ide u oba pravca”, smatra Sajmon Džonson, profesor globalne ekonomije i upravljanja na fakultetu MIT Sloan u Masačusetsu.

“Nalazimo se na raskrsnici”

Pristalice AI predviđaju skok u produktivnosti koji će stvoriti bogatstvo i poboljšati životni standard. Konsultantska firma Mekinsi je u junu procijenila da bi AI mogla dodati između 14 biliona i 22 biliona dolara vrijednosti godišnje, pri čemu je gornja cifra otprilike trenutna veličina američke ekonomije.

Neki tehnooptimisti idu još dalje i predviđaju da će, zajedno s robotima, AI biti tehnologija koja će konačno osloboditi čovječanstvo od dosadnih poslova i omogućiti nam život s više kreativnosti i slobodnog vremena.

Ipak, postoje brige u vezi s njenim uticajem na izvore prihoda, uključujući mogućnost da uništi poslove u svim vrstama sektora. Rojters za to navodi primjer julskog štrajka holivudskih glumaca, koji se plaše da će ih njihovi dvojnici generisani vještačkom inteligencijom učiniti suvišnim.

Rojters piše da takve brige nisu neosnovane i da istorija pokazuje da je ekonomski uticaj tehnološkog napretka generalno nesiguran, nejednak i ponekad čak zlonamjeran.

Knjiga koju su ove godine objavili Džonson i njegov kolega sa MIT-a, ekonomista Daron Acemoglu, analizira hiljadu godina tehnologije – od pluga do automatizovanih samoposlužnih kioska – u smislu njihovog uspjeha u stvaranju radnih mjesta i širenju bogatstva.

Dok je predilica bila ključna za automatizaciju tekstilne industrije 18. vijeka, oni su zaključili da je dovela do dužih radnih sati u težim uslovima. Mašine za čišćenje pamuka su olakšale širenje ropstva na američkom jugu u 19. vijeku.

Istorija pokazuje da je ekonomski uticaj tehnološkog napretka generalno nesiguran, nejednak i ponekad čak zlonamjeran

Učinak interneta je složen: stvorio je mnoge nove uloge u poslovima, čak i dok je veći dio generisanog bogatstva otišao u ruke nekoliko milijardera. Produktivni dobitak zbog kojeg je nekad bio hvaljen usporio je u mnogim ekonomijama.

Rojters navodi da su dosadašnji rezultati interneta složeni – stvorio je mnogo novih radnih mjesta, dok je veći dio stvorenog bogatstva završio u rukama šačice milijardera. Porast produktivnosti za koji je nekada bio hvaljen, usporio je u mnogim ekonomijama.

U junskom istraživanju francuske banke Natixis sugeriše se da je to zbog toga što je čak i tehnologija koja je tako rasprostranjena kao što je internet ostavila netaknutim mnoge sektore, dok su mnogi poslovi koje je stvorila bili niskokvalifikovani, poput lanca isporuke za onlajn kupovine.

Ta banka je upozorila: Trebalo bi da budemo oprezni kada procjenjujemo efekte vještačke inteligencije na produktivnost rada.

Agresivni akcionarski kapitalizam

U globalizovanoj ekonomiji postoje drugi razlozi za sumnju da li će se potencijalne koristi od AI ravnomjerno osjetiti.

S jedne strane, postoji rizik od “trke prema dnu” dok se vlade takmiče za investicije u AI sa sve labavijom regulativom. S druge strane, barijere za privlačenje takvih investicija mogu biti toliko visoke da će zapostaviti mnoge siromašnije zemlje.

Rojters piše da se ispostavilo da je inovacija lakši dio, te da je teže postići da ona koristi svima i tu politika stupa na scenu.

Za Džonsona sa MIT-a dolazak željeznice u 19. vijeku u Englesku u trenutku brze demokratske reforme omogućio je da taj napredak bude dostupan širem društvu, bilo kroz brži transport svježe hrane ili prvi doživljaj putovanja iz zadovoljstva.

Slični demokratski dobici drugdje pomogli su milionima da uživaju u plodovima tehnološkog napretka sve do 20. vijeka. Ali Džonson tvrdi da je to počelo da se mijenja s agresivnim akcionarskim kapitalizmom koji je obilježio posljednje četiri decenije.

Samouslužne kase su, tvrdi on, dobar primjer. Namirnice ne postaju jeftinije, životi kupaca se ne mijenjaju i ne stvara se nijedan novi zadatak – samo dobit od smanjenja troškova rada.

Udruženja radnika, koja su izgubila veći dio uticaja koji su imala prije 1980-ih, prepoznaju AI kao potencijalnu prijetnju za radnička prava, kao i za zapošljavanje, na primjer ako nema ljudske kontrole nad odlukama koje donosi AI u vezi sa zapošljavanjem i otpuštanjem.

Meri Tauers, službenica za politiku radničkih prava u britanskom Kongresu sindikata, navela je značaj toga da sindikati “imaju zakonska prava na konsultacije, da imaju mogućnost da kolektivno pregovaraju oko tehnologije na poslu”.

U analizi britanske agencije se ističe da je to samo jedan od nekoliko faktora koji će odrediti kako će AI oblikovati naše ekonomske živote – od antimonopolskih politika koje osiguravaju zdravu konkurenciju među dobavljačima AI do prekvalifikacije radne snage.

Anketa koju je Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) sprovela među oko 5.300 radnika, a koja je objavljena u julu, pokazala je da AI može doprinijeti zadovoljstvu poslom, zdravlju i zaradama, ali isto tako se smatra da nosi rizike po pitanju privatnosti, pojačava predrasude na radnom mjestu i tjera ljude na prekomjerni rad.

“Pitanje je: da li će AI pogoršati postojeće nejednakosti ili nam zapravo može pomoći da se vratimo nečemu mnogo pravičnijem”, rekao je Džonson.