“Napadaju me nositelji politike koja nije u dobrim odnosima ni s Hrvatima, ni s Crnogorcima, ni s Albancima, ni s Bošnjacima i svi su im drugi krivi zbog toga osim njih samih. Isti oni koji su započeli sve ratove na prostoru bivše Jugoslavije i izašli kao gubitnici. Nažalost, takva retrogradna politika živi novu mladost u Crnoj Gori i izražava se kako samo i umije - prijetnjama i uvredama“, rekao je Vuksanović.

Upitan je da li je to prvi put da je napadnut zbog čestitke Hrvatskoj na Danu pobjede i domovinske zahvalnosti?

“Nije prvi put, obilje takvog sadržaja trpim već dugo. Prije dvije godine dobio sam prijetnju da me treba nabiti na kolac i protjerati, ne samo Hrvate iz Crne Gore, već i sve one koji su u bračnoj zajednici s Hrvaticom ili Hrvatom. Znate li što je država poduzela po tom pitanju? Ništa. Zamislite da je takvu prijetnju dobio neko od političkih predstavnik nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj?“, naveo je Vuksanović.

Upitali su ga kome u Crnoj Gori smeta Oluja?

Poručio je da smeta onima koji još uvijek sanjaju granice Karlovac - Karlobag - Virovitica.

“Onima koji su tenkovoma iz Srbije upali na suverenu i međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku, iživljavajući se nad ljudima, paleći i pljačkajući njihovu imovinu.

Ipak, nisu oni sami u tom "smetanju", jer vidimo ovih dana i licemjeran odnos pojedinih političara u Crnoj Gori, koji se prije i poslije vole fotografisati s hrvatskim državnicima, uputiti izraze za čvrstom saradnjom i dobrim međudržavnim odnosima, uz neizostavnu zahvalu Zagrebu na pomoći u integracionom putu. Na primjeru Oluje pokazuju svoju dvoličnost i lošu namjeru, jer osporavju istoj toj Hrvatskoj pravo na slobodu i teritorijalni integritet. Znaju zažaliti nad granatiranjem Dubrovnika, a izražavaju divljenje do kraja slijepoj poslušnosti Momira Bulatovića kreatoru balkanskog zla Slobodanu Miloševiću. Žale nad Dubrovnikom, a ne žale nad Vukovarom, Sarajevom i Srebrenicom.

Znate li tko se oglasio od sadašnje vlasti u Crnoj Gori da osudi prijetnje i uvrede koje sam dobio? Niko“, jasan je Vuksanović.

Novinare je zanimalo da li je, nakon vanrednih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, a prije toga predsjedničkih izbora, ojačao uticaj Beograda?

“Uticaj Beograda je teška astma u plućima Crne Gore. On je destruktivan prema crnogorskom nacionalnom biću, a Crnu Goru vidi kao plijen. Stalna je kampanja iz Beograda koja negira crnogorsku naciju“, kategoričan je Vuksanović.

Novinare Večernjeg lista je zanimalo da li će, kao pripanik hrvatske manjine, učestvovati u vladi ako ga pozovu?

“Naš interes je da buduća vlada bude prozapadne orjentacije. Ako ne bude njen karakter takav mi nećemo biti u njoj. Nećemo participirati u vladi ako će to oštetiti nacionalne interese Hrvata i države Crne Gore. Ne postoji to ministarsko mjesto koje je vrijedno očuvanja hrvatske zajednice i crnogorske državnosti“, naglašava Vuksanović.

Upitan je vjeruje li da će Crna Gora brzo dobiti vladu, s obzirom da se situacija, kako prenose medije, dosta zakomplikovana?

“Vlada je potrebna, dovoljno je razloga koji opravdavaju njeno brzo formiranje. No, očigledno je da ima i onih kojima odgovara postojeće stanje. Situacija je kompleksna i narednih dana biće bar malo jasnije kako će se dalje razvijati proces“, poručio je Vuksanović.

Upitan je da li je moguće, da budući mandatar za formiranje vlade Milojko Spajić ima pritiske od SAD-a da u vladu ne uključi prosrpske stranke kao što je DF i bivše članove te stranke?

“Ambasadorka SAD u Crnoj Gori jasno je istakla da bivši konstituenti DF nisu poželjan partner. Potpuno je opravdan takav stav, ako znamo kakav je njihov odnos prema agresiji Rusije na Ukrajinu i brojna druga pitanja“, podsjetio je Vuksanović dodajući da ne misli da se radi o pritisku, već o ispravnoj percepciji i dobrom savjetu.

Novinare je zanimalo koliko uticaja ima predsjedniik Srbije Vučić na Crnu Goru i da li se može formirati vlada bez njegovog blagoslova odnosno bez blagoslova Srpske pravoslavne crkve?

“Iz svega što sam do sada kazao lako je predvidjeti odgovor. Radi se o jakom uticaju i permanentnoj kampanji da Crna Gora bude po mjeri politike Vučića, a to znači da u sadržajnom i suštinskom smislu Crna Gora ne bude svoja, već puki instrument. Preciznije da Crna Gora bude za Srbiju ono što je Bjelorusija za Rusiju“, uporedio je Vuksanović.

Za kraj je upitan da li su predsjednik Milatović i mandatar Spajić proevropski ili prosrpski orijentisani s obzirom na njihovu političku i svjetonazorsku prošlost?

“Ne želim otežavati proces u kojem smo, a to je formiranje vlade. Ipak, vremenom postaje izraženija razlika među njima. Predsjednik Milatović je kazao za Momira Bulatovića da nikada nije trgovao interesima Crne Gore, pri tome on sam ne bi danas bio predsjednik da je politika Bulatovića, tj. Miloševića pobijedila, jer bi se Crna Gora svela na okrug ili 27. izbornu jedinicu“, zaključio je Vuksanović.

Večernji.hr