Nagip Kurti, sportski ribolovac iz Ulcinja, obavijestio ih je da je dan ranije sreo tuljana prilikom ronjenja, i da nema dilemu o kojoj vrsti se ovde radi – jer tokom svog šezdesetogodišnjeg ronilačkog iskustva nije vidio takvu životinju.

Morska medvjedica (eng. Monk seal – Monachus monachus, Hermann 1779.) donedavno je spadala u najkritičnije ugrožene vrste na planeti i nalazi se pred neposrednim izumiranjem.

Stoga se posljednjih decenija preduzimaju brojne aktivnosti u pogledu zaštite preostale populacije, za koju se krajem XX vijeka procjenjivalo da je na našoj planeti ostalo oko 500 jedinki.

Ovi morski sisari, zahvaljujući naporima naučnika i međunarodnim programima zaštite, izgleda da su uspjeli da obnove svoju populaciju tako da se danas smatra da ih postoji više od 700. Malobrojne izdvojene jedinke, poput ove kod Ulcinja, usamljeno lutaju Sredozemnim morem i povremeno bivaju registrovane na raznim obalama.

Najstabilnije sredozemne popupacije nalaze se u Grčkoj i Turskoj, dok se najveća izdvojena kolonija od preko 300 jedinki nalazi na poluostrvu Cabo Blanko – na granici Zapadne Sahare i Mauritanije-

“U Crnoj Gori ova vrsta potpada pod najstroži režim zaštite prirode, jer je malo reći da je riječ o rijetkoj vrsti – riječ je o zvanično najugroženijem sisaru Mediterana. Sama pojava ove vrste trebala bi da bude alarm nadležnima da se ovo područje po hitnom postupku stavi pod najviši stepen zaštite mora, na čemu ćemo raditi i ubuduće”, kaže Dušan Varda, reditelj i ekolog koji već 18 godina vodi NVO MedCEM.

“Naša NVO MedCEM je poslkednjih 10 godina intenzivno radila na promovisanju zaštite ove vrste u Crnoj Gori, i za nas je jučerašnji dan prekretnica, jer smo konačno dobili i materijalni dokaz da je morska medvjedica prisutna u crnogorskim vodama.”

MedCEM je u saradnji sa Grčkim NVO Archipelagos, Institutom za Biologiju mora u Kotoru i Biospeleološkim društvom Crne Gore sproveo trogodišnje istraživanje u cilju mapiranja svih morskih pećina u Crnoj Gori, kao potencijalnog staništa ove vrste.

To istraživanje je finansirao kotorski Jugopetrol i tadašnji direktor Janis Geroulanos koji je, zahvaljujući činjenici da je Grk, tada jedini imao sluha za značaj finansiranja ovakve vrste istraživanja. U periodu 2018-2021. CEPF (Critical Ecosystem Partnership Fund) finansirao je nastavak projekta monitoringa gdje su, uz odobrenje Agencije za zaštitu prirode i životne sredine, postavljene kamere u odabranim morskim pećinama ne bi li se na taj način registrovala eventualna pojava ove vrste. Nažalost, do sada nije bilo pozitivnih rezultata i pravog materijalnog dokaza.

“Mnogo puta do sada sam zabilježio intervjue sa očevicima koji su tokom prethodnih decenija slučajno na moru u Crnoj Gori vidjeli medvjedicu, ali je nisu uspjeli snimiti. Bilo nam je jasno da je vrsta ovde povremeno prisutna, uzimajući u obzir da se prethodnih decenija više jedinki pojavilo u Hrvatskoj – a jasno je da su iz Grčke jedino preko albanske i crnogorske obale mogle proplivati do Dalmatinskih ostrva. Posljednji snimak koji je potvrđivao njeno prisustvo u Crnoj Gori bio je amaterski snimak filmskom kamerom jedinke koju su 1968. godine kupači u Igalu uhvatili i vezali da bi se slikali sa njom. Ona je sjutradan nađena udavljena, i ta nesrećna životinja je kroz naredni niz decenija smatrana za “posljednju Jadransku medvjedicu“. Od tada se praktično i smatra da je vrsta izumrla u ovom dijelu Jadrana. Međutim, očevici u Crnoj Gori su je viđali i 80-ih i 90-ih, ali je svu slavu preuzela Adrijana, ženka koja se krajem XX vokeka odomaćila u Hrvatskoj gdke je godinama praćena i proučavana.

“Iskreno, od današnjeg odlaska za Ulcinj očekivao sam samo još jedan intervju sa očevicem. Nisam očekivao da će danas, nakon tri dana od kako je sportski ribolovac vidio na tom mjestu, životinja i dalje biti tu. Šanse za to su bile minimalne, osim u slučaju da životinji to stanište u potpunosti odgovara i da nema potrebu da ide dalje. I ona je bila baš tu, u istom podvodnom procepu gdje ju je Nagip prvi put i ugledao. Kao da nas je čekala. Nismo se htjeli zavlačiti dublje i prilaziti joj bliže da je ne bi uznemirili, jer smo je i iz daljine lako uočili u svjetlosnoj kontri. Po našoj procjeni ona ima izmedu 30-40 kg i oko 1,5 metar dužine. Riječ je ovdje o mladoj jedinki, mladunčetu koje nema više od dvije godine. Kad smo poslije par minuta shvatili da imamo snimak sa dvije kamere, napustili smo okruženje i ostavili je na miru. To bi ujedno bila i preporuka sa naučne tačke gledišta: nemojte joj prilaziti ako je vidite, i nemojte je uznemiravati u njenom staništu. Ova životinja predstavlja vrhunsku prirodnu rijetkost i nemjerljivo bogatstvo Crne Gore. Nadam se da je još tamo, i da će tamo ostati. Sad je na raznim državnim institucijama da se pobrinu da to tako i bude”, kaže Varda.