Mihailović je to ustvrdio tokom jučerašnjeg davanja izjave u Odjeljenju bezbjednosti Danilovgrad.

Radonjić u prijavi optužuje Mihailovića da „koristi položaj novinara u dnevnom listu Pobjeda i na naslovnicama ga naziva nasilnikom i navodi apsolutne neistine i tvrdnje“. U prijavi navodi i da ga novinar Pobjede „uporno proganja“ u smislu člana 168a KZ-a u određenom vremenskom periodu, tako što ga „neovlašćeno prati i preduzima druge radnje u cilju fizičkog približavanja, uspostavljanja kontakta protivno njegovoj volji, preko trećih lica i sredstava komunikacije i preduzima druge slične radnje prema njemu“.

Kako Radonjić definiše „protiv-voljno uspostavljanje kontakta“, „neovlašćeno praćenje“ i „fizičko približavanje“ u prijavi nije jasno objašnjeno. Mihailović nikada nije ni pokušao da u direktan kontakt stupi sa Radonjićem, već obrnuto. On je jednom prilikom pokušao da kontaktira našeg novinara kojeg sada optužuje za proganjanje.

Mihailović je na to ukazao i tokom davanja izjave u OB Danilovgrad i negirao da je prema Radonjiću počinio bilo kakvo krivično djelo.

- Nikada nijesam pratio niti preduzimao radnje u cilju približavanja Radonjiću. Ne poznajem ga, niti sam nastojao da uspostavim kontakt protivno njegovoj volji protiv drugog lica ili bilo kakvog sredstva komunikacije. Naprotiv, Radonjić mi je poslao poruku preko telefona na koju nijesam odgovarao - ustvrdio je Mihailović prilikom davanja izjave u OB Danilovgrad.

Novinar Pobjede je podvukao da nikada nije prijetio napadom na život, tijelo i slobodu Radonjića.

- Niti sam zloupotrebljavao njegove lične podatke - dodao je Mihailović.

Nakon što tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici Denis Zvrko bude upoznat sa kompletnim spisima predmeta, ima zakonski rok od 30 dana da krivičnu prijavu Radonjića odbaci ili da slučaj procesuira dalje.

Pritisak od starta

Ovo nije prvi put da Radonjić vrši pritisak na novinare Pobjede. Tako je u martu prošle godine pisao i telefonom kontaktirao našu novinarku koja je istraživala njegove aktivnosti u NVO sektoru.

- Radonjić je takođe slao poruke koleginici Nadi Đurđevac koja je pisala prvi tekst o sistemskim propustima koji omogućavaju da pravosnažno presuđivano lice zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje u sticaju sa protivpravnim lišenjem slobode i samovlašća budu finansirani novcem građana Crne Gore da bi se „brinuli“ o žrtvama nasilja, trgovine ljudima i drugim osjetljivim kategorijama - istakao je Mihailović tokom jučerašnjeg davanja izjave.

Samo sat vremena nakon što je redakcija Pobjede u utorak, 15. marta, poslala pitanja Ministarstvu finansija i socijalnog staranja o tome da li je Mitar Radonjić, koji je pravosnažno osuđivan za nasilništvo, otmicu i samovlašće, adekvatno lice za brigu o žrtvama nasilja i trafikinga - novinarka je dobila poziv i SMS poruku od njega.

- Očekujem da u skladu sa Zakonom, ali i novinarskom etikom kontaktirate i mene prije objavljivanja članka s obzirom da se mnome bavite na čudan način sa tvrdnjama koje nijesu istinite - pisalo je u poruci koju je dobila novinarka Pobjede.

Ubrzo je Radonjić pozvao i glavnog urednika Pobjede Draška Đuranovića, pokušavajući da spriječi interesovanje redakcije za sistemski propust institucija, insistirajući na tome da se novinarka bavi njegovim privatnim životom. Tom prilikom, Radonjić nije želio da objasni glavnom i odgovornom uredniku odakle zna za sadržaj mejla koji je upućen Ministarstvu i uopšte za činjenicu da je samo sat vremena prije toga iz redakcije poslat mejl tom resoru, ali je kazao da ima saznanja. Radonjiću je tada rečeno da će ga novinarka kontaktirati prije objave teksta, da će svi profesionalni standardi biti ispoštovani i da će njegova izjava i odgovori na pitanja biti objavljeni.

Novinarka Pobjede je tog 15. marta poslala sedam pitanja Ministarstvu finansija i socijalnog staranja. Među njima nema niti jednog koje se odnosi na privatni život Mitra Radonjića.

Pitanja se odnose na odluku Vlade da dodijeli Radonjićevoj NVO 100.000 eura za projekte SOS telefona (40.000) i Sklonište za žrtve trgovine ljudima (60.000).

Redakcija Pobjede u tom trenutku preduzela je tek prvi korak - slanje pitanja MFSS-u i provjeru informacija koje se tiču licence i uloge tog resora - ali je pritisak na redakciju već počeo pozivima, a dan kasnije objavama i sponzorisanim, odnosno plaćenim tekstovima.

On je tog dana na Fejsbuk stranici svoje NVO, na ličnom sajtu radonjicmitar.me, te u sponzorisanim objavama na društvenim mrežama, a 17. marta i u plaćenom PR tekstu u dnevnim novinama Dan - objavio tekst koji upućuje čitaoce na to da je sve što će u budućnosti pročitati o njemu neistina.

- Dakle, sve ono što u jednom mediju bude objavljeno narednih dana a tiče se mog PRIVATNOG ŽIVOTA je NEISTINA i PODMETAČINA i samo je još jedan u nizu BRUTALNIH napada na mene i Institut na čijem sam čelu i ovim putem im poručujem da se manu ,,ćorava posla“, da se pozabave zakonitošću svog rada i da prestanu da se bave mojim likom i djelom - napisao je tada Radonjić u svojoj objavi.

Dosje

Radonjić je prvi put osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a drugi put na tri mjeseca uz naredbu da kaznu izvrši tako što će je izdržavati u prostorijama u kojima stanuje.

Prva presuda se odnosi na djelo izvršeno iz 2011. godine kada je ispred jedne osnovne škole sa još jednom osobom protivpravno lišio slobode dvoje maloljetnika. Prema navodima iz presude, Radonjić je maloljetnike tukao ispred škole i u vozilu, a potom ih odveo u jedan apartman gdje je nastavio da ih udara rukama u predjelu glave i tijela. Kako se navodi u presudi, jednom je naredio da klekne na koljena, a onda ga udario nogom u leđa. Prestao je da ga udara kada mu je potekla krv iz nosa. Zatim im je obojici zaprijetio da će ih zapaliti ako slučaj prijave policiji.

Presudom iz 2018. godine proglašen je krivim zato što je upotrebom sile, a drugi okrivljeni upotrebom prijetnje, pribavljao pravo za koje je smatrao da mu pripada, odnosno, prema navodima iz presude, sa drugim okrivljenim, došao do kuće oštećene u namjeri da naplati dug za izvedene građevinske radove, kada je Radonjić, nakon što je drugookrivljeni prijetio oštećenoj kuhinjskim nožem, iz ruke istrgao torbu iz koje je oduzeo i prisvojio novac u iznosu od 100 eura.

Radonjića je krivim proglasio presudom i Viši sud u Podgorici, 3. novembra 2014. godine, zbog krivičnog djela nasilničko ponašanje, kada je uslovno kažnjem zatvorom od četiri mjeseca ukoliko u roku od dvije godine ponovi krivično djelo.

Nazadovanje kod Stejt departmenta

Pisanje našeg lista potvrdio je čak i američki Stejt department u godišnjem izvještaju o trgovini ljudima u svijetu, uz konstataciju da je Crna Gora nazadovala na tom polju, ističući da Vlada nije promptno djelovala i uspostavila alternativne načine za zaštitu žrtava nakon što su stručnjaci objavili vjerodostojne optužbe za zlostavljanje od strane zaposlenog sa upravljačkim dužnostima u skloništu za žrtve trgovine ljudima koje je finansirala država.

Mihailović je i ukazao i na ovu činjenicu tokom jučerašnjeg davanja izjave i istakao da je interesovanje medija za takav slučaj i više nego opravdano i u interesu javnosti.

Kako se navodi u izvještaju Stejt departmenta objavljenom 16. juna, to zlostavljanje uključivalo je fizičko nasilje nad žrtvama, zastrašivanje i ucjene. Iako je državno tužilaštvo prošlog ljeta pokrenulo istragu protiv Radonjića, Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije suspendovalo dozvolu i finansiranje skloništa, već je uputilo dvoje dječjih žrtava i dodjeljivalo sredstva skloništu sve do isteka donacije u decembru 2022. godine.

Slučajem osuđivanog nasilnika koji se uz finansiranje državnim novcem „brinuo“ o osjetljivim kategorijama, bavio se u aprilu prošle godine i skupštinski Odbor za rodnu ravnopravnost, koji je tada zaključio da je neophodno da se pravilnikom za licenciranje NVO koje pružaju usluge iz oblasti socijalnih servisa uvede provjera kaznene evidencije odgovornih lica.

Tada je ukazano i da se, s obzirom na zabrinjavajuće informacije objavljene u Pobjedi koje su ukazale na opasan sistemski feler, ne mora čekati na izmjene Zakona o dječjoj i socijalnoj zaštiti iz kojeg proističe Pravilnik na osnovu kojeg su licencirani pružaoci usluga, već da se na osnovu člana 72 tog zakona usluge socijalne i dječje zaštite mogu obezbijediti i kroz postupak javne nabavke.