Akcija za socijalnu pravdu zatražila je krajem juna ove godine od Vlade informaciju da li i kakve posljedice na koncesioni aranžman ima sudski spor protiv Grinfilda u Izraelu, sa kojim je poslovao Pejović i za kog mediji navode da je sudski obavezan da plati višemilionske iznose, koje je primio u poslovnim operacijama sa izraelskim partnerom. ASP je u međuvremenu nabavila te sudske odluke. 

Izbjegli da daju konkretnu informaciju

“Generalni sekretarijat Vlade izbjegao je da obznani da li je manjinska vlada uopšte razmatrala sudbinu koncesionog ugovora o eksploataciji rude crvenih boksita u Nikšiću sa grupacijom „Uniprom“, a nakon što su javnost prethodnih mjeseci "zapljusnule“ informacije o sudskom sporu u Izraelu i poslovnim vezama vlasnika "Uniprom“ grupacije Veselina Pejovića sa osuđenim izraelskim državljaninom Majklom Dejvidom Grinfildom”, potvrdila je za Portal RTCG Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu.

Ta NVO zatražila je informaciju i o tome da li su vladine institucije postavile pitanje podobnosti koncesionara da ima ovu koncesiju i opravdanosti upravljanja koncesionim ugovorom, posebno imajući u vidu težinu optužbi koje se prenose u medijima u vezi sa predmetnim sporom.

“Identične zahtjeve na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama ASP je uputila Generalnom sekretarijatu Vlade i Ministarstvu kapitalnih investicija (MKI). Od njih je traženo dostavljanje: „svih informacija i/ili drugih akata, a u vezi koncesionog ugovora o eksploataciji rude crvenih boksita zaključenog između ranijeg Ministarstva ekonomije i Konzorcijuma Uniprom Nikšić i Uniprom metali Nikšić, a nakon objavljivanja informacija o sudskom sporu u Izraelu i poslovnim aranžmanima vlasnika Konzorcijuma sa izraelskim partnerom, o čemu su izvještavali crnogorski mediji (slučaj Dejvid Grinfild)“. Međutim, u Generalnom sekretarijatu su se napravili nemušti, pa su ASP-u dostavili podatke, koji obuhvataju period iz ranijih godina, odnosno kada je dogovarana koncesija, dok su se u MKI (naslednik nekadašnjeg Ministarstva ekonomije) oglušili o zahtjev, zbog čega je ASP uputila žalbu nadležnoj Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama zbog ćutanja administracije”, pojasnila je Mrdović.

Prema ranijim medijskim objavama, u tužbi pred sudom u Izraelu je navedeno da je Grinfild (poznat i kao Majkl Ben-Ari) u decembru 2020. godine kupio od Pejovića za 3,9 miliona eura 50 odsto udjela kompanije “Uniprom metali”, a naveden je “niži fiktivni iznos da bi se izbjeglo plaćanje većeg poreza na transakciju, a taj ugovor je prikazivan investitorima da bi ulagali”.

Kako se navodilo, Mrdović kaže, radilo se o fiktivnom ugovoru, a stvarni ugovor je bio da će Grinfild platiti Pejoviću ukupno 25 miliona eura u periodu od pet godina, “pri čemu je Grinfild zapravo platio (iz novca stečenim prevarom) prvih pet miliona eura”, a dodatni iznosi su trebalo da budu plaćeni iz dobiti “Uniprom metala””.

 Vrijednost proizvodnje veća od prikazane

“Prema koncesionom aktu iz 2015. godine, koji je tada bio pripremljen za sprovođenje javnog tendera, vrijednost proizvodnje na četiri rudarska kopa u periodu od 27 godina, na koliko je data koncesija, je 187 miliona eura. U međuvremenu su odobrena proširenja koncesionog područja, pa je realno pretpostaviti da je ukupna vrijednost proizvodnje veća”, uvjerava Mrdović.

Ugovor o koncesiji za eksploataciju crvenih boksita na četiri ležišta u Opštini Nikšić je krajem septembra 2015. godine zaključen sa poljskom firmom Onico iz Varšave, koja se pojavila na tenderu.

“Ali je ona za manje od mjesec i po, a uz saglasnost tadašnje vlade, prenijela ugovor na Konzorcijum "Uniprom“ i „Uniprom Metali“. Koncesioni ugovor je više puta aneksiran, a u tehničkom mandatu bivše vlade Duška Markovića je on dva puta izmijenjen i to na način da koncesionar, odnosno Konzorcijum "Uniprom“ i "Uniprom metali“ može bez saglasnosti Vlade da promijeni vlasništvo i prenese vlasnički udio na drugo fizičko ili pravno lice”, podsjeća Mrdović.

Kako ocjenjuje, “manjinska vlada je bez političkog legitimiteta, ali djeluje kao da nije bez minorne podrške građanstva, već kao da uživa podršku i posljednjeg građanina ove zemlje”.

“Međutim, o sudbini koncesionog ugovora sa grupacijom "Uniprom“ upadljivo ćuti, dok se u javnosti s vremena na vrijeme glasno postavljaju pitanja o dodirljivim i nedodirljivim u ovoj državi”, zaključuje Mrdović.