“Treba uvesti rubriku čitanje štampe, kao, što postoji u medijima i da neko iz Vlade demantuje svako jutro ono što se piše”, rekao je odlazeći premijer.

Abazović je propustio da navede da bi demantovanje neistinitih informacija, ukoliko ih objavi pojedini medij, valjda trebalo da bude dio svakodnevnih obaveza portparola i službi za informisanje Vladinih resora u svakoj ozbiljnoj izvršnoj vlasti.

Šćekić je, argumentujući svoje nezadovoljstvo, kazao da pojedini krugovi i lobiji daju spinovane informacije koje mediji objavljuju i time utiču i na one koji žele da dođu u Crnu Goru.

“Kad neko predstavi Crnu Goru u haotičnom stanju onda se turista pita da li se osjeća haotično u toj državi”, kazao je juče odlazeći ministar zdravlja.

Medijske poslenike je nazvao „džepnim“ i „taster novinarima“ koji napadaju Ministarstvo samo zato jer je spriječen odliv novca iz javnog u privatni zdravstveni sistem.

“Znam šta znači kad nekima uzmete iz džepa preko 20 miliona, onda imaju svoje taster novinare i određene medije koji pokušavaju da svoju neku ličnu, malu, jadnu korist prenesu na zdravstveni sistem Crne Gore”, rekao je odlazeći ministar Šćekić.

Abazovićev i Šćekićev osvrt na rad medija, koji „stvaraju probleme u radu Vlade i funkcionisanju države“, nije prvi put da krive novinare za stanje u društvu.

Ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić je tako, kada su mediji izvještavali o eskaliranom vršnjačkom nasilju, nekoliko puta izjavljivao da se to događa zbog toga što novinari o tome pišu.

“Negdje bih rekao da je, možda, u nedostatku nekih značajnijih kriminalnih obračuna, nekih većih incidenata koji u posljednjoj godini i po, dvije ili tri godine ne pune medijski prostor, možda medijima postalo mnogo interesantnije da se bave ovim temama”, kazao je on na konsultativnom saslušanju Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport, na kom je tema vršnjačko nasilje.

Na sličan način je, zbog izvještavanja o problemima u zdravstvenom sistemu, Šćekić juče okrivio novinare.

Ipak, ministar je zaboravio da napomene da ozbiljne pritužbe na njegov rad imaju upravo esnaf, ljekari i medicinski radnici koji upozoravaju na loše stanje zdravstvenog sistema.

Zbog toga su organizovani i štrajkovi izabranih ljekara i nemedicinskih radnika, koji su osim zbog plata, protestovali i zbog uslova rada, a koji se odražavaju i na usluge koje se pružaju pacijentima. Loša organizacija u domovima zdravlja je dovela do toga da su ljekari imali i više od 100 pacijenata dnevno. Isticali su da je nemoguće da se posvete svakome kome je potrebna pomoć i odlučili da ubuduće neće pregledati preko norme – 30 pacijenata na dan.

Šćekić juče nije odgovorio ni izabranim ljekarima, ali ni Ljekarskoj komori, koji su prije dvije sedmice javno istupili i ukazali na nikad lošije stanje u crnogorskom zdravstvenom sistemu.

Iako je ministar juče kazao da je njegov resor za godinu postigao više nego prethodni za nekoliko decenija, struka ne misli tako.

Odlazeći ministar se nije osvrnuo na mišljenje Ljekarske komore koja je saopštila da je aktuelno ministarstvo zdravlja svojim štetnim ponašanjem nanijelo je i nanosi ogromnu štetu crnogorskom javnom zdravstvu, a nijedan ministar nije pokazao više nepoštovanja u odnosu na članove svoga resora kao što je to uradio ministar Dragoslav Šćekić u odnosu na zdravstvene radnike i građane Crne Gore.

Ta vrhovna profesionalna organizacija je napisala ministru da je dugo najavljivani Zakon o zdravstvenoj zaštiti sa razlogom izazvao buru negodovanja profesionalne javnosti iz svih oblasti zdravstvene zaštite, jer kao takav nije prepoznao stvarne potrebe crnogorskog zdravstva, već se iskazao kao retrogradnije zakonsko rješenje u odnosu na važeći Zakon o zdravstvenoj zaštiti.

Ljekarska komora je ukazala i na progon ljekara, neosnovane disciplinske postupke zbog čega prelaze u privatni sektor, a čime se dodatno uskratila mogućnost građanima Crne Gore za dobijanje adekvatne zdravstvene zaštite. Ukazali su i na „beskrupuloznu odluku ministra zdravlja“, kako su istakli u saopštenju, da ne primi na razgovor ljekare iz primarne zdravstvene zaštite, što je bila njegova elementarna profesionalna i moralna obaveza.

Ništa od toga nije proizvelo reakciju ministra koji loptu i odgovornost za nezadovoljstvo građana i zaposlenih sistemom zdravstva prebacuje na medije i novinare koji o tome izvještavaju.

Izvor Pobjeda