Belveder je posljednji izdisaj građanske Crne Gore koja evo već tri godine umire pod kopitima Krivokapićeve pa Abazovićeve vlade. Slijedili su takođe za Crnu Goru i posebno nacionalne Crnogorce nova iskušenja u obliku ponižavanja crnogorskih patriota, primjerno prilikom proslave 13. jula u Nikšiću i niz drugih.

Odijum na nacionalne Crnogorce u obje pomenute vlade i Krivokapićeve i Abazovićeve prosto je njegovan. Nije naš predśednik, učestvujući kao ministar u Krivokapićevoj vladi prilikom belvederskih događaja, izjavio da nije strašno ako pogine desetak građana Crne Gore, već baš eksplicitno desetak Crnogoraca.

Kad se danas podśećamo na nemile belvederske događaje ne znamo da li je nagrađena od gospodina Zdravka Krivokapića i srpska BIA koja je izvela belvedersku operaciju. Znamo da se još od tada gospodin Brđanin, odbijajući zajedno sa ministrom Sekulovićem, da poslušno izvršava tuđe naredbe, toliko zamjerio tadašnjem vrhu državnog i policijskog sustava da mu ni sudske presude u ratu sa danas razularenim Dritanom Abazovićem i bezdušnom domaćom birokratijom ne mogu pomoći.

Poniženja države Crne Gore i posebno nacionalnih Crnogoraca ređaju se na svakom koraku. Da li je uprava pljevaljskog rudnika morala da prodaje ugalj Srbiji tri puta jeftinije nego drugima? Čiji je to ugalj i čiji rudnik da bi se bez trunke dostojanstva njegovog poslovnog vrha ponižavalo poltronerijom „bratskoj“ Srbiji? Ko to trijumfalno dijeli trinaestu platu usred avgusta dok u Crnoj Gori danas sve više ima gladnih? Čiji je to energetski sistem i da li su generacije crnogorskih građana učestvovale u njegovom stvaranju, makar u obliku otplate nimalo povoljnih kredita za izgradnju krupnih elektroenergetskih objekata? I rudnikom i ukupnim energoenergetskim sistemom upravljaju koalicija Demokratskog fronta i Demokrata. Sad od nedavno samo Demokrate koji u odnosu na ZBCG, kako se danas zove bivši Demokratski front, nimalo ne zaostaju u pohlepi za neopravdanim radnim mjestima i ukupnim nezajažljivim apetitima rukovodstva i članstva. Zašto da ne kad Demokrate osim žudnje za vlašću nemaju baš nikakvog ideološkog sadržaja koji bi ih diferencirao u odnosu na druge takođe srpske partije? Uz to valja napomenuti da Vučić i njegovi glasnogovornici samo Demokratski front, odnosno ZBCG smatraju Srbima dok su Demokrate, Goranovićeva Ujedinjena Crna Gora, Prava Milačićeva Crna Gora, ili Jokovićeva Srpska narodna partija jednostavno, za Vučića i društvo oko njega, srpski bašibozluk u Crnoj Gori.

Vratimo se za trenutak belvederskim događajima. Da li su odgovarali novinari, nažalost i Javnog servisa, za objavljenu paskvilu da su demonstranti pucali na policajce? Ne samo da niko nije za svoje bjelodane postupke odgovarao nego je gotovo zabranjeno pominjanje ikakvih grijehova vlasti naviknute na bahatost bez granica. Konačno, treba li nam još jedan Belveder da bismo shvatili do kojeg dna je dospjelo crnogorsko društvo. Još jedan Belveder sa onom jasno usmjerenom oslobodilačkom energijom demonstranata i protivnika sramne hirotonije, ipak se usuđujem javno reći, ne bi izdržala čak ni ova vlast!

Autor: Rajko Cerović, Pobjeda