“U demokratiji je i glas onih koji misle drugačije legitiman, ali to ne znači da svoje vrijednosti, nekompatibilne s prozapadnom politikom, moraju praktikovati i kao izvršna vlast. Ta vrsta ideološko-interesnog konfrontiranja unutar vladajuće većine već je dovoljno koštala Crnu Goru u posljednje tri godine”, kazao je Picula u intervjuu za “Vijesti”.

On je istakao da će do kraja ovog mjeseca, na spoljnopolitičkom odboru Evropskog parlamenta, predstaviti nacrt rezolucije EP o Crnoj Gori, a njeno usvajanje je planirano na jednoj od plenarnih sjednica parlamenta u oktobru.

“Mislim da smo rezolucijom uspjeli našim stajalištima pokriti jednu dinamičnu godinu koja je za Crnu Goru, nažalost, nasuprot silnim unutarpolitičkim previranjima, bila godina stagnacije na evropskom putu”, rekao je Picula.

Govoreći o najavama proširenja Unije do 2030. Picula je rekao da je za Crnu Goru bitno da, neovisno o različitim interpretacijama evropske politike proširenja - kojih je bilo i biće, zadrži fokus na onome što se u zemlji mora promijeniti.

“Ne samo zbog članstva u EU nego zbog zemlje same, zbog građana koji zaslužuju da žive u uređenoj i prosperitetnoj zemlji. Budućnost politike proširenja je otvorena kada govorimo o nekim rokovima, ali iskustvo govori da je ključni faktor politička volja”, istakao je Picula.

Kada će biti predstavljen Nacrt rezolucije o Crnoj Gori na sjednici Evropskog parlamenta?

Rad na tom dokumentu je pri samom kraju. Riječ je o posljednjoj takvoj rezoluciji u ovom mandatu Evropskog parlamenta. Kao stalni izvjestilac Evropskog parlamenta za odnose sa Crnom Gorom, osobito sam zadovoljan vrlo visokim nivoom usaglašavanja od strane svih relevantnih političkih grupa zastupljenih u parlamentu, a čiji su predstavnici učestvovali u pregovorima. Predviđeno je da do kraja ovog mjeseca predstavim rezoluciju na spoljnopolitičkom odboru parlamenta, dok je njeno usvajanje planirano na jednoj od plenarnih sjednica parlamenta u oktobru.

Koliko je amandmana stiglo na dokument? Na šta se odnose?

Zanimanje mojih kolega za prilike u Crnoj Gori ogleda se u velikom broju amandmana uloženih na Nacrt izvještaja. Ukupno ih je registrovano 249. Kako je to uobičajeno, raspravu o njima organizovao sam sažimajući ih u kompromisne amandmane. Ima ih 32. Osim na neposredne političke i druge procese i događaje relevantne za ocjenu stanja u Crnoj Gori tokom prošle godine, zastupnici su amandmanima reagovali i na geopolitičke promjene izazvane ruskom invazijom na Ukrajinu, na regionalni kontekst i stanje politike proširenja EU. Pored ostalog, pozdravljena je spremnost Crne Gore da se priključi sankcijama Kremlju, ali i da udomi veliki broj izbjeglica iz Ukrajine. U dokumentu se takođe pozitivno notira puna sinhronizovanost Crne Gore s vanjskom i sigurnosnom politikom EU. S druge strane, amandmani ukazuju i na izloženost zemlje stranim kampanjama dezinformisanja i sajber napadima.

Nije, naravno, iznenađenje što su zastupnici amandmanima ukazivali na duboko polarizovanu političku scenu, kontroverzne zakonske intervencije suprotne preporukama evropskih partnera, stanje u pravosuđu, medijima, na borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Mislim da smo rezolucijom uspjeli našim stajalištima pokriti jednu dinamičnu godinu koja je za Crnu Goru, nažalost, nasuprot silnim unutarpolitičkim previranjima, bila godina stagnacije na evropskom putu.

Posljednjih dana je ponovo otvoreno pitanje proširenja EU, nakon što je predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel izjavio da Evropska unija mora da bude spremna na proširenje do 2030. godine i da to podrazumijeva zemlje zapadnog Balkana. Evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji je kazao da je proširenje EU do 2030. izvodljivo, ali samo ako sve institucije EU, sve države članice i sve zemlje kandidati “udvostruče svoje napore”. Koliko to može biti ohrabrujuće za države kandidatkinje, najprije za Crnu Goru?

Zemlje kandidati za članstvo u EU, a Crna Gora pogotovo zbog svoje uloge predvodnika u procesu, ne smiju se prije svega naći u raskoraku između ambicija i kapaciteta da ih ostvare. Postoji samo jedan istorijski važan datum kada govorimo o putu prema članstvu. To je datum ulaska u EU. Radi se o procesu u kojem je put jednako važan kao i cilj. Za Crnu Goru je bitno da, neovisno o različitim interpretacijama evropske politike proširenja, a njih je bilo i biće ih, zadrži fokus na onome što se u zemlji mora promijeniti. Ne samo zbog članstva u EU nego zbog zemlje same, zbog građana koji zaslužuju da žive u uređenoj i prosperitetnoj zemlji. Budućnost politike proširenja je otvorena kada govorimo o nekim rokovima, ali iskustvo govori da je ključni faktor politička volja. Kako onih koji primaju, tako i onih koji se primaju. Politiku proširenja EU neće biti moguće anulirati bez obzira na pritiske, a najizgledniji kandidat koji će se pridružiti Uniji nakon Hrvatske je upravo njen susjed - Crna Gora.

Mandatar za sastav Vlade Milojko Spajić je saopštio da njegov Pokret Evropa sad (PES) ima većinu za formiranje vlade i da će vlada biti formirana bez predstavnika koalicije Za budućnost Crne Gore koju čine bivše članice prosrpskog Demokratskog fronta (DF). Iz Koalicije za budućnost Crne Gore pak pozivaju Spajića da pregovore o formiranju vlade vrati na početak, ili da vrati mandat predsjedniku države Jakovu Milatoviću, kako bi neko drugi pokušao da formira vladu. Kako se u Briselu gleda na formiranje crnogorske vlade? Da li to može imati uticaja na izvještaj o napretku?

Mi u Evropskom parlamentu ne radimo na takvim dokumentima, tako da unaprijed akomodiramo bilo čija očekivanja. Pozitivna ili negativna. Vjerujem da to vrijedi i za izveštaj Evropske komisije. Bez obzira na različite zahtjeve, najvažnije je što o sastavu buduće vlade govori onaj ko ima neposrednu političku odgovornost za njeno formiranje, a to je mandatar. A on je, koliko vidim, vrlo kritičan o mogućnosti saradnje s tom opcijom. Ali svakako nije jedini. Kako u Crnoj Gori, tako i izvan nje. Moje mišljenje je da buduća vlada mora biti što koherentnija oko temeljnih ciljeva i poznate spoljnopolitičke orijentacije Podgorice. U demokratiji je i glas onih koji misle drugačije legitiman, ali to ne znači da svoje vrijednosti, nekompatibilne s prozapadnom politikom, moraju praktikovati i kao izvršna vlast. Ta vrsta ideološko-interesnog konfrontiranja unutar vladajuće većine već je dovoljno koštala Crnu Goru u posljednje tri godine.

Bilo bi dobro zatvarati otvorena bilateralna pitanja

Jedan od amandmana se odnosi i na pitanje Prevlake. Da li bi Hrvatska, u slučaju da se ne riješi granični spor sa Crnom Gorom (Prevlaka) mogla blokirati ulazak Crne Gore u EU?

Crna Gora samo na jednom dijelu svojih vanjskih granica ima i neposredan dodir s EU. Taj dio granice je regulisan jednim provizornim protokolom kojeg sam baš ja, kao tadašnji ministar vanjskih poslova, potpisao u ime Hrvatske prije dvadesetak godina. Međutim, pokazalo se da takvo rješenje nije negativno uticalo na naše odnose. Naprotiv. Crna Gora i Hrvatska su u međuvremenu postale članice NATO-a, što znači da bi trebalo jedna drugoj da “čuvaju leđa” u mogućim sigurnosnim krizama. Ja sam protivnik (zlo)upotrebe neriješenih bilateralnih pitanja u pregovaračkim procesima od strane država članica jer je i Hrvatska imala veoma neugodna iskustva u tom pogledu. Ipak, bilo bi dobro otvorena bilateralna pitanja zatvarati ne toliko zbog zatvaranja pregovaračkih poglavlja nego zbog sve boljih odnosa.