To ukazuje da njena opredijeljenost nije iskrena, napominje, dodajući da se to naravno odnosi i na Kosovo.

Uoči sastanka Aleksandra Vučića i Aljbina Kurtija danas u Briselu, poslije četiri mjeseca pauze u dijalogu na najvišem državnom nivou i narastajuće krize, sagovornica Danasa kaže da uprkos svim naporima SAD i EU do sada nije bilo značajnih pomaka u dijalogu Beograd-Priština.

– Kosovski projekat sve se više se u našoj javnosti tumači kao neuspješan projekat zapada i glavnim uzrokom globalne nestabilnosti. To posebno koristi Rusija u opravdanju svoje agresije na Ukrajinu – kaže Biserko.

Međutim, Srbija je i pod velikim pritiskom da stavi tačku na kosovsko pitanje čemu se Beograd na razne načine odupire, dodaje.

– Tako predsjednik Vučić ide u Brisel mada ne očekuje mnogo od tog sastanka. On je za staus quo jer time kupuje vrijeme za neke druge međunarodne okolnosti. Vučić takođe ističe da nije izgledno članstvo zapadnog Balkana do 2030. kao što se špekuliše. On naime polazi od diskusija koje se vode unutar same EU koja i sama mora da prođe kroz izvjesnu transformaciju kako bi mogla da primi nove članice u koje sada spadaju i Ukrajina i Moldavija – smatra sagovornica Danasa.

Manipulativno ponašanje predsjednika Vučića, kaže Biserko, sve više iritira zapadnu javnost i političare i sve učestalije se traži promjena zapadne politike prema Srbiji.

– Među prvim člancima koji detaljno opisuje kriminogenu i autoritarnu prirodu srbijanskog režima pojavio se u New York Times, zatim Deutche Welle, Frankfurt Alleimainge cajtung, Guardian, CNN. CNN je bio najprecizniji u svojoj kritici ističući da “svojim pristupom Zapad ne vidi „zlo“ u Vučiću i rizikuje da destabilizuje Balkan”. Upriličeni su hiarinzi u Senati, Evropskom parlamentu i sl. Majkl Rot je prije dva dana ponovio da Beograd zaslužuje ozbiljne kritike za svoje destruktivno ponašanje, posebno na Kosovu. Pomenut je i sukob sa KFOR u kojem je povrijeđeno 90 pripadnika KFOR – naglašava Sonja Biserko.

– U toku je kako je najavljeno, smjena Aleksandra Vulina, sa kojim nijedna zapadna zemlja ne sarađuje. Gabriel Eskobar takođe upozorava obije strane da je neophodan pomak u sprovođenju briselsko – ohridskog sporazuma. Ne vjerujem da će, iako bude nekog pomaka, to biti od nekog većeg značaja. Uostalom, sve zavisi od toga koliko zapad ima ozbiljne adute u vršenju pritiska prije svega na Beograd.

Ne treba izgubiti iz vida i da Rusija pojačava pritisak na svoje eksponente u regionu.