“Očekujemo od njih pozitivan odgovor, nakon čega ćemo pripremiti Odluku o proglašenju prirodnog dobra ‘Đalovića klisura’, a koja će biti usvojena u lokalnom parlamentu”, kazao je Sijarić za Dnevno.me.

A površina zaštićenog područja iznosiće 334,39 hektara, navodi Sijarić.

Kako objašnjava, na prostoru budućeg spomenika prirode određene su dvije zaštićene zone: Druga zona u kojoj se nalazi gornji dio hidrološki aktivnog toka rijeke Bistrice i Treća zona – sjeverna i južna, do vršnih djelova na kojima su imanja ili parcele u privatnom vlasništvu.

“Aktivnosti koje će biti zabranjene u djelovima zaštićenog područja sa režimom zaštite II stepena su, između ostalog: ribolov na mladicu svim sredstvima i u svim vremenskim periodima; lov divljači; nekontrolisana sječa šume bez dozvole; postavljanje ili izgradnja objekata; zagađenje ili ugrožavanje rijeke i mnoge druge.

Aktivnosti koje će biti zabranjene u djelovima zaštićenog područja sa režimom zaštite III stepena su: postavljanje ili izgradnja objekata koji zagađuju, oštećuju ili ugrožavanje riječni ekosistem, prirodna staništa i vrste; promjena namjene površina; rastjerivanje, hvatanje, uznemiravanje i ubijanje zaštićenih životinjskih vrsta i naseljavanje alohtonih vrsta”, navodeno je u odgovorima Sekretarijata za održivi i urbani razvoj Opštine Bijelo Polje.

Tomović: Ne možemo biti zadovoljni realizacijom projekta Đalovića pećine

 Realizacijom projekta Đalovića pećine ne možemo biti zadovoljni, postoje brojni problemi, a vidimo da su radovi mnogo usporeni, ocijenio je za Dnevno Tomislav Tomović, profesor biologije i predsjednik NVO ”Eko centar” iz Bijelog Polja.

Prema njegovim riječima, veliki ekološki problem jeste otvorenost ulaza tako da pećina nije zaštićena od provjetravanja, klimatskih uticaja, samog ulaska vazduha i njegove cirkulacije, a to može da dovede do razvoja flore na određenim stalagmitima i ukrasima čime se ugrožava sama aktivnost pećine.

“Imamo situaciju da su vandali oštetili pećinu i polomili ukrase i potpisivali se po zidovima pećine. Probijanjem ulaza u gornji i suvi dio pećine pričinjena je šteta u okviru zaštićenog područja, a radovi izvedeni bez dobijanja neophodnih dozvola”, kaže Tomović i dodaje da sama dinamika radova ne obećava da će se “ovaj prirodni dragulj” ubrzo valorizovati kako bi kao društvo imali  koristi od toga.

Tomović objašnjava da se Đalovića pećina ili pećina nad Vražjim firovima nalazi četrdesetak kilometara od Bijelog Polja, u Đalovića klisuri, u kanjonu rijeke Bistrice, i jedna je od, kako je opisuje, najdužih i najljepših u Evropi.

Naš sagovornik objašnjava da klisura započinje na mjestu gde se spajaju Grebska i Groševačka rijeka, odakle se proteže približno u pravcu juga u dužini od oko četiri kilometra da bi tu, kod sela Đalovići (koje se nalazi na površi iznad klisure i po kome je dobila ime) oštro zaokrenula ka zapadu i tim pravcem nastavila do sela Bistrice gdje se i završava.

“Duž cijele klisure teče rijeka Bistrica koja nastaje spajanjem Grebske i Groševske rijeke. U gornjem dijelu Bistrica ima periodski površinski tok, dok stalni tok ima od Glave Bistrice i kao takva uliva se u Lim. Idući uzvodno kroz Đalovića klisuru od Glave Bistrice, poslije 800 metara, na lijevoj dolinskoj strani ugledaćemo najniže od četiri jezeraca – vražjih firova. Na tom mjestu na klisuru izlazi susjedna dolina u čijem izvorišnom dijelu se nalazi najveći od tri ulaza u Pećinu nad Vražjim firovima“, objašnjava Tomović.

Prema njegovim riječima, od dosada istraženih kanala, najznačajniji njeni djelovi su kanal sa jezerima, Veliki i Mali lavirint, Dugi kanal i posljednjih godina istraženi djelovi pećine iza dva sifona na kraju dugog kanala.

“U pećini se mogu vidjeti gotovo svi u stručnoj literaturi opisani pećinski ukrasi – stalagmiti, stalaktiti, koraloidi, salivi, helaktiti, bigrene kade, kristali”, ističe Tomović i napominje da se pećina obilazi za najmanje pet sati.

Flora i fauna Đalovića klisure

NVO “Eko centar” sprovela je istraživanje živog svijeta na tom lokalitetu.

Kako objašnjava naš sagovornik, ovaj kraj ima jako specifične biljne vrste.

“Na samom ulazu u pećinu nalaze se endemične vrste – Blagojev jeremičak, kao i Javor gluvač. Od endemskih biljaka koje rastu u Đalovića klisuri poznati endemi su: nikolin karanfil, nikolina zečina, piramidalni zvončić, trolisna skakavica, deflerova lazarkinja, crnogorska mlječika, velika žutilovka i zvončić”, navodi Tomović.

Prema njegovim riječima, ovdje raste veliki broj ljekovitih biljaka, a poznate su bijela rada, divizma, žuta i bijela djetelina, glog, šipurak, brekinja, lijeska, kupina i dr.

“I životinjski svijet je bogat, a rijetko se, u velikom broju, mogu vidjeti, lisice, vukovi i zečevi. Od glodara se mogu vidjeti: miševi, krtice, miševi puhovi, a od ptica: kreštalica, svraka, vrana, štiglica, golub, jarebica, jastreb, kobac, sova, poljska ševa, ždralovi. Od gmizavaca se srijeću zmije šarka, poskok, smuk, zatim beznogi gušter užak, zelembać, od vodozemaca daždevnjak, žaba kreketuša, a od puževa vinogradarski puž i puž golać”, opisuje Tomović.

Kako dodaje, Đalovića pećinu karakteriše i oskudnost živog svijeta koji nije dovoljno ispitan.

“To je svijet u potpunom mraku, sa stalnom temperaturom od 8 do 12 stepeni Celzijusa. Živi svijet se sastoji od sitnih oblika života. Pećinski organizmi su izgubili oči, imaju usporeno kretanje, antene su im duže, a metabolizam usporeniji jer nema mnogo hrane, pa se kreću samo kada je potrebno”, objašnjava on.

Tomović dodaje da u pećini ne rastu biljke, jer je njima potrebna svjetlost za fotosintezu.

“Moguće postići balans između turizma i očuvanja prirode”

Tomović smatra da je moguće postići balans između turizma i očuvanja prirode u klisuri.

“To zahtijeva pažljivo planiranje i upravljanje turističkim aktivnostima kako bi se minimizirali negativni uticaji na okolinu. Ovo uključuje ograničenje broja posjetilaca, izgradnju održive infrastrukture, obrazovanje turista o očuvanju prirode i sprovođenje ekoloških inicijativa”, kaže Tomović.

Osim toga, važno je da se lokalna zajednica uključi i ima koristi od turizma, ne zaboravljajući na cilj kakav je očuvanje prirode u klisuri, zaključuje on.