To je za “Vijesti” kazao dugogodišnji nastavnik, a sada direktor podgoričke OŠ “Vuk Karadžić” Budimir Budo Vukićević.

Svjetski dan nastavnika obilježava se danas.

Gotovo tri decenije nastavnici širom svijeta 5. oktobra ukazuju na probleme u profesiji.

Vukićević je “Vijestima” kazao da mnogi nastavnici ne dočekuju “svoj dan u lijepom raspoloženju, jer nijesu uvaženi u svakoj pori crnogorskog društva”.

Ocijenio je i da se materijalno stanje nastavnika mora popraviti.

“Od te osnove se prvo kreće. Uvažavanje i zaštita učitelja od građana i svih ostalih, u krajnjoj mjeri i od roditelja je, takođe, bitna. To je nešto što kod nas ne postoji. Slaba je zaštita od Ministarstva prosvjete, i bilo kog drugog segmenta društva. Nastavnici su ostavljeni sami da se bore. Ni svaki roditelj nije dobar. Ima ih puno koji nijesu prihvatili odgovornost da mogu pomoći učiteljima u smislu vaspitanja djece”, objasnio je Vukićević.

Predsjednik Sindikata prosvjete Crne Gore Radomir Božović naglasio je da “položaj prosvjetnih radnika u crnogorskom društvu nije dobar”.

Naglasio je da crnogorski obrazovni sistem “ruši brutalno političko zapošljavanje”.

“Političko kadriranje nanijelo je veliku štetu obrazovnom sistemu Crne Gore. Tražimo pravnu sigurnost, da se izbace partijsko zapošljavanje i politika iz škola...”, kazao je predsjednik Sindikata.

Božović ističe i da je “hitno neophodno da se poveća broj osnovnih škola i vrtića”.

On je podsjetio i na istraživanje Sindikata, prema kojem je svaki četvrti nastavnik doživio nasilje na poslu ili od učenika ili roditelja.

Iz Centra za građansko obrazovanje (CGO) juče su saopštili da je “Crnoj Gori neophodan nastavni kadar sa znanjem i integritetom kako bi se, kažu, stvorila osnova za ozdravljenje obrazovnog sistema”.

“Sve dok najbolji kandidat za nastavnika ne bude zapošljavan prevladavaće tolerisanje neznanja, bahatosti, neetičnosti, ali i netolerancije roditelja, a što je eskaliralo posljednjih godina. Nastavnici su danas na rubu egzistencije i gubitka dostojanstva, a izostanak suštinske reforme proizvodi nemjerljivu štetu”, kazali su iz te NVO.

Iz CGO ukazuju i na to da nastavnici nerijetko rade u teškim uslovima, za jako malu zaradu.

“...Često rade u prenatrpanim učionicama, u kojima nije moguće održati pažnju i koncentraciju, a posljednjih godina nerijetko doživljavaju različite oblike nasilja od učenika, roditelja ili uprave”, kazali su iz te NVO, dodajući da su zabilježili i primjere nastavnika koji na radno mjesto dolaze “u neprimjerenom stanju”.

Sve češće je, rekli su iz CGO, nezakonito zapošljavanje, pa i “namještanje norme tako da najbolji kandidat nema šanse da dobije posao”.

“To rezultira i upitnim strukturiranjem školskih odbora u kojima, umjesto predstavnika nadležnih institucija, sjede oni koji zastupaju partijske ili partikularne interese a što ne doprinosi potrebnoj i obećanoj depolitizaciji obrazovnih ustanova. Nemoguće je sa obimnim i zahtjevnim kurikulumima, velikim brojem predmeta, sa administrativnim obavezama koje nastavnik ima na času, napraviti izvanredna postignuća. Dakle, mora se mijenjati obrazovni sistem u svrhu sticanja prakse, vještina i kompetencija. CGO cijeni da bi upravo tada pritisci i uticaji na nastavnički kadar bili značajno smanjeni, a što bi ojačalo sistem obrazovanja, motivišući nastavnike na kontinuiranu sopstvenu edukaciju i nadogradnju”, kazali su iz CGO.

Iz te NVO poručuju da nezadovoljni nastavnici ne mogu vratiti obrazovanje “na nivo da djeca uče da nauče”.

“...Ili otići korak dalje da ih nauče da kritički promišljaju i doprinose zajednici, odnosno da se promijeni klima u kojoj se uči samo za ocjenu. Praktično učenje u laboratoriji i eksperimentalno znanje na bazičnom nivou ne postoje u mjeri u kojoj možemo biti konkurentni zemljama sa najboljim rezultatima na PISA testiranju”, rekli su.

Sjećanje na učitelja/učiteljicu

Hana Vuković - “Moja prva učiteljica je uvijek bila tu da nas vaspita u ranim godinama života i uvijek će mi ostati u sjećanju. Baš mi je drago kad god je vidim, uvijek se ispričamo”.

Miroslav Sušnjević - “Kao drugi roditelj. Tad je u to vrijeme bilo – učitelj te nauči i vaspita više nego kod kuće. To je ostalo za sva vremena, to je bilo neko vrijeme poštovanja, kako poštuješ roditelja, tako i učitelja”.

Vesna Milošević - “Učitelji su mi ostali u divnom sjećanju, jako pozitivnom. Tada su učitelji ipak bili bliskiji sa djecom, taj odnos je bio mnogo prisniji nego što je sad”.

Ozana Vujošević - “Moja učiteljica je otišla u penziju nakon što je nas ispratila. Moje sjećanje na nju je predivno, učitelji su uvijek bili tu za nas kao drugi roditelji”

Sonja Petričević - “Ja dolazim iz učiteljske porodice, od mog đeda do mojih roditelja koji su se bavili time. Živjeli smo skromno, ali učiteljski život je predan pozivu i poslu. Nosim prelijepa sjećanja iz tog perioda”.