Kako su saopštili mediji, Nobelov odbor, odlučio je dodijeliti Nobelovu nagradu za mir 2023. godine Narges Mohammadi za njenu borbu protiv ugnjetavanja žena u Iranu i njenu borbu za promovisanje ljudskih prava i slobode za sve.

Jedan od poznatih slogana Mohammadi tokom mirnih protesta protiv iranske vlade bio “Žena, život, sloboda”. Na jednom snimku se čuje kako ona skandira pomenuti slogan, što je bio simbol i ustanka izazvanog prošle godine smrću 22-godišnje Mahse Amini u pritvoru policije .

Inače Narges, trenutno služi višestruke kazne u teheranskom zatvoru Evin od ukupno oko 12 godina zatvora, prema organizaciji za ljudska prava Front Line Defenders. Ona je godinama vodila kampanje za prva žena i ukidanje smrtne kazne. 

Takođe je nedavno dobila i nagradu UNESCO-a za slobodu štampe, kao i nagradu “Olof Palme” za 2023. godinu.

Mislim da je ova vijest obradovala sve one koji i dalje vjeruju u samostalne borbe intelektualaca za istinu i za ugnjetavanje po bilo kom osnova.

Nagrada koja je dospjela u ruke žene borca, bez obzira što je na “drugom“ kraju svijeta, podstakla me na misao o našim ženama iz bliske i davne prošlosti, koje eto nisu dobile Nobela a možda su trebale!

Samo jedna od mnogih, je narodni heroj Vukica Mitrović Šunja, rođena na Svetom Stefanu. Bila je aktivni član Komunističke partije, revolucionarka a život su joj okončali na najgori način.

Kako je 1935. godine uhapšena u opsežnoj policijskoj akciji, nakon čega je bila podvrgnuta torturi u zatvoru “Glavnjača“ u Beogradu. Od nje je traženo da oda podatke o novinama u kojima je radila, ali se branila ćutanjem. Pošto je bila vrijedna i tiha, partijske kolege dale su joj nadimak Šunja. Kako su joj noge bile polomljene u zatvoru na strijeljanje je iznijeta na nosilima.

Ovo bi bio moj kratki omaž, kako Narges Mohammadi (koja je ipak živa) tako i Vukici Mitrović Šunji, jer ukoliko ih mi ne pominjemo kao sredstva javnog informisanja, ostaju samo dio nepomenute i zaboravljene prošlosti.

Autor: Hristina Janković, Kodex