Vučković je, kako navodi KRIK, trebalo da preko Stankovića kontroliše navijačku grupu u kojoj su se, između ostalih, nalazili i bivši navijači Crvene zvezde i drugih fudbalskih klubova koji su preko noći sebe predstavili kao navijače Partizana, zbog čega su simbolično nazvani "Janjičari“.

"Janjičari“ su, kako piše KRIK, preuzeli tribinu i postali strah i trepet na stadionu. Moć koju su crpjeli iz podrške koju su im Vučković i drugi iz državnog vrha pružali, vinula ih je u visine i ušli su u sukobe koji će mnoge koštati glave.

Mafijaški rat koji je 2014. izbio između crnogorskih klanova – "škaljarskog" i "kavačkog", uzdrmao je balkansko podzemlje i proširio se na Srbiju. "Janjičari“ su stali na stranu kavčana. Kriminalni rat je, po svemu sudeći, Stankoviću došao glave. U oktobru 2016. godine ubijen je na raskrsnici Bačvanske i Ulice Gospodara Vučića, nedaleko od kapija Centralnog zatvora u Beogradu.

Stanković se u momentu napada nalazio za volanom automobila marke "audi“ beogradskih registarskih tablica. Nedeljnik "Vreme“ objavio je detalje sa uviđaja – da su bili prisutni viđeniji policijski načelnici i šefovi i da su neki tragovi sakriveni.

Dok je pucano na Stankovića, njegov prijatelj Veljko Belivuk zalegao je iza automobila.

Prilikom uviđaja, poslije ubistva, izvjesni inspektor dobio je poziv od u to vreme moćne žene iz MUP-a. Dok je još držao telefon na uhu, viknuo je: "Ko je Belivuk“? Kada se Belivuk odazvao, uslijedila je komanda: "Rekla ti je da se vratiš u štek“, prenijelo je „Vreme“.

Za Stankovićevo ubistvo niko nije uhapšen niti je ono zvanično rasvijetljeno. Obavještajna agencija BIA u svom izveštaju, čije je detalje ranije objavio KRIK, iznijela je sumnju da je likvidaciju naručio šef crnogorskog škaljarskog klana Jovan Vukotić.

Ista saznanja imao je i Nenad Vučković, što se čuje i na snimku koji je danas objavio KRIK.

Vučković je, naime, svoju ekipu podsjetio na to da je Stanković napravio nekoliko ishitrenih poteza koji su ga na kraju koštali života. Učestvovao je, između ostalog, u prebijanju poznatog kriminalca Ivana Pavlovića Ikera, člana "škaljarskog klana", u septembru 2016. godine.

"Iste te nedjelje (kada je Iker prebijen), pjevali su ovo za (Jovana) Vukotića, što je bila inicijalna kapisla da ovaj da pare da ga ubiju”, objasnio je Vučković.

"Pjevali su pesmu on i (Vladimir) Roganović, grlili se, samo su to uradili. I ovaj (Vukotić) rek’o: ‘Zbog toga ćeš 10 metaka u glavu da dobiješ’. Nije ni zbog Ikerovih batina, Iker će naknadno da nas osudi.”

Vučković je naveo i da se Stanković, sem "škaljarcima", zamjerio i drugom moćnom kriminalnom klanu – grupi "Amerika“.

„Niz takvih situacija i okolnosti gdje je uvijek on (Stanković) rekao: ‘Brate, u pravu sam, to mora tako, čast, ponos’ – to ga je koštalo glave. Na najbrutalniji način. Skupile se jajare i ubile ga. K’o kera. Šezdeset komada (metaka) u autu ima, u njegovom tijelu i autu oko 50 i nešto metaka”, naveo je Vučković.

Na saslušanju u vezi sa ubistvom Stankovića, Vučković, međutim, svojim kolegama iz policije nije govorio o svojim saznanjima ko stoji iza ubistva.

Priznao je da mu je ubijeni Stanković bio "jedan od najboljih drugara“, kao i da je nakon ubistva uništio njegove mobilne telefone.

"Ta dva mobilna telefona, bili su kod mene dan-dva i dok sam bio sam u stanu, mogu reći u nervnom rastrojstvu, bijesu, žalosti, nemoći, tuzi što mi je ubijen drug, što ga više nema, slomio sam oba telefona i mislim da sam ih bacio u kontejner ispred moje zgrade“, priznao je Vučković.

Uprkos tome, tužilac Zoran Babić, po čijem nalogu je Vučković saslušan, nije pokrenuo istragu protiv njega.

Stanković je u oktobru 2016. godine, već vodio moćan klan i nije razmišljao o petogodišnjoj zatvorskoj kazni na koju je odavno bio osuđen – smišljao je šta treba da uradi u naredna dva mjeseca.

"Stan za Beku i mene, dizanje firme na noge, 500 hiljada eura da sakupim, slučaj/pasoš da riješim, da smršam na 100 kilograma, sat neki lep da uzmem, čelična, vojnička disciplina“, stoji u rokovniku Aleksandra Stankovića, čije je djelove prošle godine objavio nedjeljnik "Vreme“. Te ciljeve zapisao je u svoj rokovnik samo nekoliko sati pre nego što je na njega iz dva "kalašnjikova" ispaljeno 60 metaka.

U blindiranom audiju Stanković je imao ugrađenu policijsku radio-stanicu. Nikada nisu dokazane spekulacije da je upravo Služba za borbu protiv droga Stankoviću omogućila radio-vezu u kolima kako bi bio s njima u kontaktu i to dok diluje narkotike, pisalo je tada "Vreme“.

Stankovićevo ime pominje se u još jednim privatnim bilješkama čiji su detalji isplivali početkom prošle godine. Naime, u rokovniku sa amblemom BIA koji je oduzet od bivšeg načelnika policije Dejana Milenkovića, i koji je dokaz protiv njega i njegove šefice Dijane Hrkalović u postupku zbog zloupotreba u policiji, Stanković je nazvan "državnim projektom”.

Rokovnik sadrži bilješke o nekim od ključnih događaja o kriminalu i zabilježeni su potezi policije nakon ubistva Aleksandra Stankovića.

Kako je tada objavio KRIK, bilješke su otkrile i da se tadašnja državna sekretarka u MUP-u Srbije Dijana Hrkalović nalazila u opasnosti od šefa "škaljaraca" Jovana Vukotića.

Vojni sindikat Srbije je 2017. godine podnio je krivičnu prijavu protiv brigadnog generala Zorana Veličkovića i potpukovnika Dejana Nikolića, jer su osobama iz kriminogene sredine navodno omogućili da koriste vojno strelište u kasarni "Rastko Nemanjić“ u Pančevu. Te osobe su bile Aleksandar Stanković i Veljko Belivuk.

U društvu Stankovića i Belivuka bio je generalni sekretar Vlade Srbije Novak Nedić, ali, kako je za N1 tada izjavio predsjednik Vojnog sindikata Novica Antić, tu je bio i Nenad Vučković.

“Prema informacijama koje mi kao Sidnikat imamo, on (Vučković) je u to vrijeme bio pripadnik Vojske. Dakle, on je kao prijatelj tog komandanta i prijatelj tih ljudi koji su pomenuti, te ljude dovodio u tu kasarnu gdje su izvodili ta gađanja”, objasnio je Antić.

Ni u vezi sa tim slučajem istraga nije sprovedena do kraja. Ključni dokazi su misteriozno nestali: iz knjige posjeta sa prijemnice nestale su dvije strane, a nijesu postojali ni snimci sigurnosnih kamera – pošto su u međuvremenu presnimljeni, piše KRIK.

Jedan od svjedoka potvrdio je da je Vučković dolazio na strelište, ali je rekao da nije mogao da vidi ko je sve s njim dolazio jer su kola imala "zatamnjena stakla”. Krivična prijava je, na kraju, odbačena.

Aleksandar Stanković bio je i jedan od učesnika napada na direktora Partizana Miloša Vazuru, u aprilu 2016. godine. Tada su u pritvoru zadržani Veljko Belivuk i Darko Ristić, dok je Aleksandar Stanković pušten na slobodu, jer za njega nije ni traženo da se odredi pritvor. Belivuk i Ristić priznali su krivicu i nagodili se sa Prvim osnovnim tužilaštvom u Beogradu.

Izvor: N1