“Tek smo na početku“, rekao je izraelski premijer Benjamin Netanjahu, pozivajući na odmazdu. “Ono što ćemo uraditi našim neprijateljima narednih dana kod njih će odzvanjati generacijama“, prenosi DW.

Vojni stručnjaci su uvjereni da je to najava kopnene ofanzive na Pojas Gaze koji je kompletno okružila oklopljena izraelska armija. Na oružje se diglo 300.000 rezervista, što je najveća mobilizacija u istoriji Izraela.

Vlasti Izraela pozvale su civile iz Pojasa Gaze da se “sklone“, uz opasku da mogu otići u Egipat. Ali u međuvremenu je i jedini prelaz ka Egiptu zatvoren, i oko 2,2 miliona ljudi je u potpunoj izolaciji.

Ljudima u Izraelu je pak rečeno da nabave zalihe hrane, vode i ljekova za 72 sata, što bi takođe mogao biti predznak kopnene ofanzive.

Prema analizi londonskog Gardijana, izraelska vojska je pri ranijim borbama u Gazi pokušavala da zauzme centralni dio tog malenog pojasa, dugačkog četrdesetak, a širokog šest do dvanaest kilometara.

Tako bi se presjekla veza između grada Gaze i južnog dijela Pojasa. No, i Hamas je vjerovatno spreman na taj scenario.

Urbane borbe rizik za vojsku

“Hamas je u prednosti utoliko što dobro zna teren i može da djela iz zasjede“, kaže Mjuriel Aseburg, stručnjakinja za Bliski istok u berlinskoj Fondaciji za nauku i politiku. I to uprkos vojnoj nadmoći Izraela čije bi trupe imale podršku iz vazduha.

“Rizik za izraelske trupe bi uprkos tome bio veoma veliki jer ne znaju tačno gdje se kriju borci, gdje su magacini oružja, a gdje taoci. U borbi od kuće do kuće bi izraelska armija mogla da pretrpi velike gubitke“, dodaje ona za portal Tagesšau, njemačkog javnog servisa.

Kako podsjeća Gardijan, 2014. je izraelska armija izgubila 13 vojnika u samo jednoj noći borbi u Šujaji, najgušće naseljenoj četvrti grada Gaze. Vojnici su naišli na protivtenkovsku minu i mitraljeze.

Do danas, piše list, Hamas vjerovatno ima veliki broj originalno ruskih prenosivih protivtenkovskih raketa tipa Kornet. One su se već pokazale ubojitim protiv izraelskih tenkova u Libanu.

Hamas vjerovatno ima i modifikovane dronove-bombardere, kakvi se koriste na ukrajinskom ratištu.

Šta sa taocima?

Ako i djeluje da je raspoloženje u Izraelu da se Hamas sada mora počistiti, pitanje je šta će biti sa taocima?

Prema različitim procjenama, Hamas drži stotinak talaca, a teroristička grupa Islamski džihad još njih tridesetak. Među njima žene, djece, stranih državljana…

Navodno su prvi razgovori o eventualnoj razmjeni obavljeni preko katarskih posrednika, ali su bili neuspješni.

“Ako prije kopnene ofanzive pođe za rukom uspostavljanje humanitarnog koridora, onda bi makar dio talaca – žene, djeca i starci – mogao da bude oslobođen u zamjenu za palestinske zatvorenice iz izraelskih zatvora“, sumira Aseburg.

Hamas je inače priprijetio da će ustrijeliti po jednog taoca za svaku izraelsku raketu koja bez upozorenja padne na stambeni objekat u Pojasu Gaze.

Ami Ajalon, bivši izraelski ministar i šef tajne službe Šin Bet, žestoko je kritikovao vlast svoje zemlje zbog politike prema Palestincima, tvrdeći da je tako ojačan Hamas.

Čak i Ajalon, poznat kao čovjek koji se zalaže za mir sa Palestincima, kaže da Izrael sada nema izbora do da uđe u Gazu. “Kako bi se to uradilo, hiljade Palestinaca će morati da bude ubijeno. Nemam predstavu koliko će izraelskih vojnika i civila stradati.“

Kako je dodao u razgovoru za francuski Figaro, masakr koji je Hamas počinio do sada je bio nezamisliv.“A kako bi se uništilo vojno krilo Hamasa, nema alternative kopnenoj ofanzivi. Jer, ne možemo pobiti dva miliona ljudi bombardovanjem.“

Hamas je uračunao mrtve civile

Mnogi stručnjaci navode dva razloga zašto bi Hamas mogao da se ipak raduje takvoj izraelskoj ofanzivi.

Najprije, što više žrtava, to manje šanse da arapske države poput Saudijske Arabije normalizuju odnose sa Izraelom. Drugo, postoje indicije da bi u slučaju ofanzive na Gazu opasnost za Izrael odmah stigla sa sjevera, od libanskog Hezbolaha. Tako bi armija bila razvučena na barem dva fronta.

Inače, malo ko vjeruje da se Izrael sprema da ponovo okupira Gazu. Prema analizi Gardijana, bio bi preveliki izazov da se Pojas drži pod kontrolom duže vrijeme. Pretpostavlja se zato da će cilj biti brza eliminacija Hamasa.

Ali, berlinska ekspertkinja Mjuriel Aseburg upozorava da Hamas, čak i ako bude razbijen u Gazi, neće nestati već bi mogao da djeluje iz egzila. Aseburg smatra da je Hamas “beskrupulozno“ već uračunao veliki broj žrtava i među palestinskim civilima.

“Može se očekivati veliki broj civilnih žrtava u Pojasu Gaze. Potpuna blokada, koju je vojska sad uvela, najava izraelskih vlasti da će odseći snabdijevanje namirnicama, vodom, strujom i gorivom načiniće situaciju narednih dana i sedmica ekstremno teškom“, kaže ona.

A šta posle rata?

Ujedinjene nacije su osudile držanje talaca kao i blokadu Gaze i tražile humanitarni koridor.

“Vojni uspjeh Izraela u Pojasu Gaze svakako ne bi značio deradikalizaciju tamošnjeg stanovništva. Bez perspektive za narod u Gazi nije moguć trajni mir pa ni bezbjednost za Izrael“, dodaje Aseburg i zaključuje:

“SAD i Evropljani su stali iza Izraela, s obzirom na odvratne ratne zločine koje je počinio Hamas. Ali njihov zadatak je i da pitaju šta posle rata, kako se mogu stvoriti održive perspektive koje neće više biti plodno tle za Hamas i druge radikale.“