- Kao što nije stvar politike da se miješa u kanonska pitanja crkve, što je pogrešno i neuspješno pokušao i DPS pa ga je to koštalo i gubitka vlasti, tako ni crkva ne smije da se miješa ili utiče na politiku Crne Gore, kako raniju, tako ni sadašnju – ocijenio je Dedić u razgovoru za Pobjedu.

Drugačije viđenje

Njegovi se stavovi ne poklapaju sa viđenjem pobornika Crnogorske pravoslavne crkve, ali ni sa promjenama u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj koje su uslijedile nakon smrti mitropolita Amfilohija, protivno, smatra Dedić, istorijskoj i faktičkoj poziciji, koju je Arhiepiskopija cetinjska neupitno imala.

Ovaj cijenjeni pravnik i advokat, pored oprečnih stavova u nekim pitanjima, bio je blizak saradnik i prijatelj pokojnog mitropolita Amfilohija.

Uprkos tome, poslije tri decenije članstva u Pravnom savjetu Mitropolije crnogorsko-primorske to tijelo je napustio nakon što je patrijarh srpski Irinej rekao da je odnos crnogorske vlasti prema crkvi gori nego u doba Otomanske imperije ili NDH.

Nije se Dedić složio sa tom ocjenom, smatrao je neprihvatljivom, tražio reakciju, a kada je izostala, podnio je ostavku u Savjetu, uprkos insistiranju Amfilohija da ostane u sazivu.

Danas naš sagovornik ne može da prihvati što su, kako kaže, poslije smrti mitropolita Amfilohija odlukom Sinoda SPC ugašeni Eparhijski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, i ukinuti svi atributi koje je Pravoslavna Mitropolija crnogorsko- primorska imala kroz istoriju (Arhiepiskopija i egzarh trona Pećke patrijaršije).

- Amfilohijev nasljednik - Joanikije kao novoizabrani mitropolit morao je da se suprotstavi tome i takvom evidentom uticaju SPC na politiku i crkveni život u Crnoj Gori. To je bila njegova osnovna dužnost bez obzira da li bi ga, zbog toga, Sinod izabrao za mitropolita ili ne – smatra Dedić.

Ovako je, kako kaže, nasljeđe obrisano odlukama Sinoda sedam mjeseci nakon Amfilohijeve smrti, a Mitropolija svedena na nivo eparhije SPC, što smatra nedopustivim jer politički ide naruku štetnoj Vučićevoj politici.

Što je sa Bogoslovijom?

U tom kontekstu, kako je kazao Dedić Pobjedi, doživio je i najavu Đorđa Stojisavljevića, šefa kabineta patrijarha Porfirija uoči osveštanja kamena temeljca za hram Svetog Save u Podgorici i pravoslavnu gimnaziju.

- Nije za mene bilo iznenađenje najava šefa kabineta uoči posjete patrijarha Porfirija Podgorici. Doživio sam je kao produženu ruku politike Aleksandra Vučića o „srpskom svetu“ – izričit je Dedić.

Na pitanje da pojasni takav stav, ističe da uvažava značaj i ima poštovanje prema Svetom Savi, kao „prosvjetitelju i pomiritelju među braćom i ljudima“.

- Moje primjedbe odnose se na uvođenje posebne pravoslavne gimnazije u školski sistem, što smatram da nije u skladu sa zakonom, jer je crkva odvojena od države. Posebno u svijetlu činjenice da već postoji Bogoslovija na Cetinju kao vjerska škola, koja je dovoljna za vjersku edukaciju budućih sveštenika. Drugo: gradi se crkva posvećena Svetom Savi, a nema nijedne nove crkve ili manastira u Crnoj Gori sa imenom ijednog vladike-mitropolita iz kuće Petrovića. Ni vladike Danila, niti Svetog Petra Cetinjskog, niti Petra II Petrovića. Crna Gora je za vrijeme vladika iz kuće Petrovića bila teološka država, što znači da su vladike bile i duhovni i sjetovni vladari u Crnoj Gori, i utemeljivači državnosti - kaže Dedić.

SPC je, podsjeća on, i Srbija kao država, na Vračaru podigla velelepni hram imenom Svetog Save.

- Na ovaj način iskazano je i poštovanje i ovjekovječen je kao utemeljivač SPC. U Crnoj Gori bi trebalo takvo poštovanje iskazati vladikama koji su doprinijeli očuvanju pravoslavlja i države – smatra Dedić.

Mogući doprinos

Bez obzira na primjedbe, Dedić ističe da će dolazak patrijarha biti primljen od strane Crne Gore sa svim počastima i gostoprimstvom ljudi, građana i političara.

Zato smatra da upravo patrijarh Porfirije može da doprinese bratskim odnosima Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori.

- Mogu da kažem da sam svojedobno izjavu patrijarha da je Hrvatska njegova druga domovina doživio s ushićenjem i smatrao najboljim načinom zbližavanja ljudi nekada nam zajedničke države. Ovo, bez obzira na stara mimoilaženja između katolicizma i pravoslavlja – smatra Dedić.

Pošto su, kako kaže, Crnogorci pravoslavci, uvjeren je, da bi „sa izuzetnim poštovanjem i ljubavlju prihvatili izjavu patrijarha da je Crna Gora njegova druga domovina“.

-To bi bio doprinos bratskim odnosima Srba i Crnogoraca, a time bi se stavila tačka i na identitetska pitanja vezana za nacionalnost. Isto tako i na crkvena – kaže Dedić.

Na pitanje kako misli da bi to doprinijelo identitetskom pitanju, Dedić iznosi lični stav da bi time „pitanje crnogorske nacije bilo posve riješeno saglasno Njegoševoj misli“.

- Ili kako je pjesnik to naveo u Gorskom vijencu, riječima vladike Danila: „Što se ne šće u lance vezati, to se zbježa u ove planine, da ginemo i krv prolijevamo, da junački amanet čuvamo, divno ime i svetu slobodu“. Ili Vuka Mićunovića: „Što spominješ Kosovo, Miloša? Svi smo na njem sreću izgubili; al' su mišca, ime crnogorsko uskrsnuli s kosovske grobnice...“

Ovo je, po mom sudu, korijen stvaranja crnogorske nacije – navodi Dedić.

Zamjera Đukanoviću

Vezivanje nacije za crkvu, odnosno političko rješavanje crkvenog pitanja, prema Dedićevim riječima, nije smio da promoviše sa govornice partijskog kongresa ni nekadašnji lider države i DPS Milo Đukanović, „kojega inače smatra za državnika i političara od respekta“.

- Nije trebalo da govori o stvaranju i postojanju CPC, jer ona bez tomosa Vaseljenske patrijaršije ne može postati autokefalna. De fakto postojala je i bila autokefalna za vrijeme mitropolita Amfilohija Radovića – tvrdi Dedić.

Dok je bio član Pravnog savjeta MCP Dedić kaže da je često imao s Amfilohijem i oprečne dijaloge i mišljenja „osobito na njegov oštri jezik i vokabular u nekim prilikama“.

- Ali je znao da respektuje argumentovan stav druge strane. Predstavljao se i pisao Srbinom, međutim, po svojim karakternim i moralnim osbinama bio je sto posto Crnogorac. Njegov autoritet bio je takav da je u suštini, Pravoslavna Mitropolija crnogorsko-primorska de fakto bila autokefalna. Samostalno je donosila odluke zbog autoriteta toga čovjeka. DPS nije imao strpljenja ni sluha da to prepozna i da prihvati stavove mitropolita – smatra Dedić.

Navodi da je to dodatno uticalo na kasniji razvoj događaja prilikom donošenja prve verzije Zakona o slobodi vjeroispovijesti.

- I moja i mitropolitova osnovna primjedba bila je da se brišu dva člana, iz razloga što bi njihovo usvajanje značilo oduzimanje imovine crkve jer bi se to kulturno dobro pretvorilo u svojinu države. To nije prihvaćeno i kao odgovor uslijedile su litije. Smatram, možda griješim, da su ipak litije ključno dovele i do pada DPS vlade – kaže Dedić.

Naglašava da ovo što je naveo za situaciju u kojoj država ne može da se miješa u kanonsko ustrojstvo crkve, važi i za crkvu koja nema pravo da se miješa u to na koji način Crna Gora vodi politiku.

- Ovo iz razloga što sveštenik ima obavezu da građanina približi Bogu prihvatanjem 10 božjih zapovijesti, kao univerzalnog principa moralnosti življenja. I to je osnovna dužnost crkve, a ne da se bavi dnevnom politikom – izričit je Dedić.

Neprihvatljiva teza

Prema njegovim riječima, u sadašnjim prilikama Vučićeva politika „srpskog sveta“ (što je, navodi on, medijski naziv za njegovu agendu brige za Srbe na Balkanu: Kosovu, u S. Makedoniji, BiH i Crnoj Gori) nije prihvatljiva, „jer Srbi u Crnoj Gori nijesu ničim ugroženi i obespravljeni“.

- Može da bude shvatanje drugačije; da rezultati izbora nijesu pokazivali ili nijesu davali šansu da neko, primjera radi, iz DF-a, kao srpski orijentisan, bude u vladi. Možda je tu bila i određena greška Đukanovićeve politike što je isključila tu stranu iz participacije u organima vlasti. Ali se teško može prigovoriti Crnoj Gori da je zanemarivala Srbe ili im oduzimala prava – smatra Dedić.

Zaključuje da je sadašnje stanje u crkvi takvo da ona i te tako utiče na politiku i političke prilike Crne Gore.

- Vraćam se na početni stav: sama činjenica da je Pravoslavna Mitropolija crnogorsko-primorska svedena na nivo obične eparhije jasno govori o intenciji politike Srbije koja time dovodi do raskola između Srba i Crnogoraca u Crnoj Gori – zaključuje Dedić.

Temeljni ugovor trebalo je da potpiše Mitropolija sa državom Crnom Gorom

Tomislav Š. Dedić kaže da je ključna njegova primjedba na definisanje i potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC ta što je trebalo da ga sa Vladom Crne Gore potpiše Mitropolija crnogorsko-primorska.

Napominje da je takav primjer bio u Hrvatskoj gdje je ugovor sa vladom te zemlje u ime SPC potpisao mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan 2002. godine.

- To je, dakle, trebalo da bude temeljni ugovor Vlade i Mitropolije. Takođe, smatram da građanstvo nije bilo adekvatno obaviješteno o njegovom sadržaju. Nacrt akta je morao da bude poznat građanima Crne

Gore, a ne da se taji do zadnjeg momenta, jer oni su vjernici, pa je trebalo da daju mišljenje. Pritom, podsjetio bih i na primjedbe vrlo konkretne i argumentovane koje su na taj dokument imali i nekadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti – kazao je Dedić.

Iskustvo

Advokat u penziji Tomislav Š. Dedić bio je u dva mandata predsjednik Advokatske komore Crne Gore, u jednom mandatu na čelu Saveza advokatskih komora republika i pokrajina SFRJ, zatim predsjednik Advokatskog saveza Jugoslavije, SRJ i državne zajednice Srbije i Crne Gore do referenduma i međunarodnog priznanja Crne Gore kao države.

U Pravnom savjetu Mitropolije proveo je gotovo tri decenije.