Komunikacija političara s medijima sve češće se može nazvati nekomunikacijom. Zbog tvitova ili objava na društvenim mrežama mnoga pitanja ostaju bez odgovora.

"To su prosto standardi koje mediji moraju da prate, objave na mrežama, trebalo bi da se fokusiramo na informacije najviših zvaničnika i informacije koje oni šalju, ali postoji praksa da i nižeg ranga političari šalju medijima poruke i linkove", kaže Mila Radulović iz Društva profesionalnih novinara.

Tako je interes javnosti podređen političkom.

Psiholog Radoje Cerović naglašava da je to dio konglomerata alata komunikacije sa javnošću.

"Ne sa medijima, mediji su samo jedan od načina kako se do javnosti dopire. Otvorenost za taj dijalog je dio političke kulture, ali ta kultura u Crnoj Gori nije još zaživjela", kaže Cerović.

Ali jeste jednosmjerna komunikacija, za kojom političari i političke partije sve češće posežu na društvenim mrežama.

"Ideja da je meni važno samo što sam ja rekao i da je to dovoljno, da nema potrebe za pitanjima, da je bilo super, je psihološka struktura koja je česta u polkrugovima, i u ovom trenutku i taj narcisoidni način upotrebe kanala komunikacije je u velikoj mjeri dominantan", objašnjava Cerović.

Što umjesto dijaloga mediji prenose politički stav iznesen na društvenoj mreži, Radulovićeva krivi sedmu silu, jer su kaže pristali na to.

"Nažalost odgovornost je i na nama, jer smo pristali da to radimo, vrlo neselektivno, i dolazimo u situaciju da ne možemo da uradimo ono što nam je posao i postavimo pitanje i dođemo do prave istine i poruke, a ne nešto što neko želi da izjavi", kaže Radulović.

Tako je, "neka se čuje i druga strana", jedno od glavnih novinarskih pravila pojavom društvenih mreža izgubilo smisao.

Izvor RTCG